.- 13. Trinesto predavanje, Dornach, 17 rujna 1924
Princip brojeva. Doba truba. Ljudska bića bez 'Ja'. Evolucija rasa i razvoj pojedinaca.
Sa jednog specifičnog gledišta sam pokazao kako je Knjiga otkrivenja izgrađena na principu brojeva, što je jedan od okultnih principa. Danas u ranijim razmatranjima (1) o temeljnim ritmičkim brojevima kozmosa i ljudskog bića možda ste još jednom vidjeli kako su brojevi duboko, u onom što može otkriti ritmove, ugrađeni u kozmos.
S okultnim otkrivenjima danim u formi Ivanove apokaliptičke Knjige samo je po sebi razumljivo da su strukturirana u skladu s brojevima. Vizija o kojoj apokaliptičar govori pojavljuje se, u skladu s modernim principom inicijacije, kada Inspiracija govori u Imaginaciju koju je netko prije imao. Vizija se zbiva u tome što se slikovna kvaliteta imaginacije proširuje, nakon čega Inspiracija govori kroz Imaginaciju. Stvari se zatim odvijaju u skladu s principom brojeva, tako da taj princip pomaže slijediti što se događa. Za okultista sedam je uvijek najsavršeniji broj; gotovo vrijedi kao okultno pravilo: Sedam je najsavršeniji broj. Ali nemojte misliti da je ovaj broj sedam toliko značajan za sadržaj; njegova nemjerljiva važnost je u vezi s mogućnošću da se čuju Inspiracije. Ako netko živi u samom broju sedam, Inspiracije može razumjeti na svakakve načine. Dati ću vam primjer. Pretpostavimo netko naslućuje važne duhovne pozadine u vezi s našim vlastitim vremenom. Kada je u obzir uzeta sveobuhvatna slika kozmosa to je naravno više ili manje proizvoljno naslućivati duhovne pozadine osobito za nečije vlastito vrijeme; ljudski je to prirodno, ali ipak je prilično proizvoljno. Ako sam ja promatrač u godini 1924, to znači da je promatrana godina samo 1924. Neko drugi je promatrač u godini 1903, u kom slučaju godina 1903 je godina pod opservacijom.(2) Ako sam kao promatrač ja nezavisan o tome kada se moje promatranje zbiva i ako imam pravi uvid u ono što promatram, i također ako imam sposobnost ići natrag preko sedam utisaka bez obzira odakle počinjem ići natrag, tada, u skladu s zakonima duhovnog svijeta, uvijek je sedmi utisak onaj koji daje prosvjetljenje o prvom, a četrnaesti onaj koji daje prosvjetljenje u odnosu na oba. To je stvarno stvar metoda, naći put u ono što može dati prosvjetljenje. Ako znate jezik, možete razumjeti osobu koja govori taj jezik; slično tome, ono što je ovdje bitno je moći živjeti u broju sedam. Te stvari tako moramo razumjeti, jer davanje otkrivenja u skladu s brojem sedam je iznimno komplicirano. Svakakve stvari u kozmosu su uređene u skladu s brojem sedam, i u manjoj mjeri u skladu s brojem dvanaest i također i drugim brojevima. Moguće je slijediti događaje od bilo koje točke koristeći umnoške sedam.
Kada sam u Nurembergu 1908 težio interpretirati Ivanovu Knjigu otkrivenja, to je naravno bio sasvim različit period za antropozofsko društvo u cjelini. Moja glavna intencija u to vrijeme je bila interpretirati samu Antropozofiju na osnovu Knjige otkrivenja. Dobar dio se može interpretirati kroz tu Knjigu jer svjetski događaji, također, iz nje mogu biti sakupljeni, i u to vrijeme je bilo važno da budu spomenuti. Ali za vas danas, kao što sam već mnogo puta kazao, nužno se identificirati s Knjigom otkrivenja u vašem ‘Ja’ i apsolutno konkretno gledati na stvarnu činjenicu kako Knjiga otkrivenja pokazuje cijeli opseg događaja kako se odvijaju u skladu s brojem sedam. Ukazao sam na događaje povezane s ‘ženom odjevenom Suncem ... i sa zmajem ispod nogu’ sa stajališta doživljaja duše svijesti. Iz načina na koji sam to napravio izvesti ćete zaključak u kojem periodu živimo prema kalkulacijama Knjige otkrivenja. Što se tiče duše svijesti, živimo u dobu odjekivanja truba — ne što se tiče razvoja astralnog tijela niti što se tiče razvoja čovječanstva općenito, o čemu su više bila moja predavanja 1908. Živimo u dobu odjekivanja truba što se tiče razvoja duše svijesti, koji se ne odvija usporedo s drugim razvojima već takoreći porubljuje svoj put u njih.
Mi smo sada još tek na početnim stupnjevima duše svijesti, tako da odjekivanje truba možemo čuti samo ako se sama duša svijesti uzdigne do nadčulne vizije. To je zato jer ljudska bića u sadašnje vrijeme ne mogu naći nadčulnu interpretaciju za ono što se događa ovdje dolje na Zemlji. Značajan aspekt je da ljudi ne primjenjuju nadčulne interpretacije; umjesto toga samo indiferentno prihvaćaju stvari. Govoreći o antropozofskim razmatranjima često sam ukazivao na određeni trenutak u devetnaestom stoljeću, naime početak 1840-ih. Rekao sam da gledano duhovno dane 1840-e predstavljaju važnu i značajnu prekretnicu u razvoju civiliziranog svijeta. Te su godine donijele sa sobom, takoreći, kulminaciju materijalizma.
Sve u vezi materijalizma je u stvari već bilo odlučeno sa 1843/44. Ono što je slijedilo je ne više od posljedica, a posljedice će se i nastaviti. Ali u vezi toga što se spustilo na civilizirano čovječanstvo Europe i njenog američkog dodatka, vrijeme ranih 1840-ih zaista je bilo beskonačno važno jer tada je jurišanje ahrimanskih snaga na ljudske stvari bilo ogromnog intenziteta. Vi možda držite da su se čak i gore stvari dogodile nakon 1843/44, ali to se samo tako čini. Nemojte zaboraviti da je Ahriman pametniji od ljudskih bića, a Ahriman je bio glavni podstrekač godine 1843/44. Uredio je stvari u skladu s njegovom vrstom inteligencije. To je bila najniža točka, ili bi se moglo reći kulminacija materijalističke staze. Odonda su ljudska bića sa zbrkom nastavila na vlastiti način premda se ono što su napravili izvana može činiti mnogo gadnije, to nije toliko strašno gledano u spoju sa ljudskom evolucijom kao cjelinom; i gledano s duhovne točke to je samo posljedica onog što je Ahriman projektirao početkom 1840-ih.
Šesti anđeo je počeo zvučati sa svojom trubom početkom 1840-ih, i nastaviti će zvučati dok se ne dogode događaji o kojima sam jučer govorio na kraju dvadesetog stoljeća, kada će se oglasiti truba sedmog anđela. Mi smo definitivno već u oblasti nesreća. U oblasti duše svijesti kao civilizirana ljudska bića mi smo u drugoj nesreći. Tome je prethodila oko 150 godina peta truba. Ako trube slijedimo unatrag u skladu s brojem sedam u dobu duše svijesti stižemo do nekako ranije točke u vremenu. Ovdje dolje na Zemlji doba duše svijesti počinje 1413. Ali stvari postaju nekako izmještene, tako da ranija vremena također imaju učinka. Tako sa zvučanjem truba idemo natrag u vrijeme Križarskih ratova. U izvornim centrima Misterija na period od križarskih ratova sve do našeg vremena sada uvijek se gledalo kao na doba odjekivanja truba. Stupnjeve ćete moći naći preko onog što je opisano u Knjizi otkrivenja. Moći ćete naći kada je materijalizam provalio u čovječanstvo, da je na primjer kada je pristupao kopernikanizam, jedna trećina ljudskih bića bila duhovno ubijena, što znači da su prestali razvijati punu duhovnost. (Otk. 9,15) I kuga sa skakavcima opisana u Knjizi otkrivenja zaista je strašna.
To nas dovodi do stvari koje nije ugodno uobličiti u riječi ali što je ipak jedna od stvari koja je definitivno bitna za nečiji rad kao svećenika. Teoretski kuga skakavaca je u najširem smislu već započela ako na nju gledamo sa stajališta svijesti. Ovakve stvari kada govorimo ljudima ne smijemo iznositi, jer uvijek postoji mogućnost da u situaciji bolesti može doći do iscjeljenja. Ali ako će netko raditi kao svećenik treba znati s čime s ljudskim bićima često ima posla.
U cjelini ljudi koji sebe zovu liberali ili demokrati silno su zadovoljni da mogu stalno navoditi slike koje dokazuju ogroman rast populacije u izvjesnim dijelovima svijeta. Za rastom populacije su naveliko žudjeli ljudi koji su u političkom smislu demokratski liberali a također i oni koji sebe smatraju slobodnim misliocima.
Dakle, najprije činjenice nisu onakve kakve izgledaju jer je statistika temeljena na greškama; statističke usporedbe se nikada ne odnose na Zemlju u cjelini već samo na dijelove, i zaboravlja se da su u drugim vremenima razni dijelovi Zemlje bili gušće naseljeni nego su to danas. Dakle detalji nisu uvijek sasvim točni, ali uzevši u cjelini ispravno je reći da se u naše vrijeme pojavljuju određeni prekobrojni ljudi koji nemaju ‘Ja’ i stoga nisu ljudska bića u punom smislu riječi. To je strašna istina. Oni su tu ali oni nisu utjelovljeno ‘Ja’; uzimaju svoje mjesto u fizičkom nasljeđivanju, primaju etersko tijelo i astralno tijelo i na neki način postaju iznutra snabdjeveni s ahrimanskom sviješću. Izgledaju ljudski ako ne gledate sasvim izbliza, ipak oni nisu ljudska bića u punom smislu riječi.(3)
To je strašna istina i to je činjenica. Apokaliptičar pokazuje direktno na sama ljudska bića kada govori o kugi skakavaca u dobu pete trube. Još jednom možemo prepoznati apokaliptičara pomoću njegove vizije. U njihovu astralnom tijelu takvi ljudi izgledaju upravo kako ih apokaliptičar opisuje: kao eterski skakavci s ljudskim licima. Definitivno je za nas nužno misliti na ovaj način o ovakvim nadčulnim stvarima a za svećenike da poznaju ove stvari. Svećenik je pastir duša. On mora moći naći riječi za sve što se zbiva u takvoj duši. One nisu nužno uvijek zle duše; mogu samo biti duše koje se razviju do oblasti duše ali im nedostaje ‘Ja’. Treba sigurno primijetiti kada se dođe pred takvu osobu, i svećenik mora znati o njoj, jer će to imati utjecaj na kvalitetu zajednice u njegovoj kongregaciji. Iznad svega, ljudi koji imaju zdrave duše pate kao posljedica onih koji kruže okolo kao ljudski skakavci. Tako se može javiti pitanje, i zaista se i mora javiti, o tome kako se treba ponašati prema takvim ljudima.
To može biti prilično težak zadatak, jer takvi ljudi često imaju duboke osjećaje; mogu imati veoma duboke osjećaje a ipak se primjećuje da u njima nema stvarne individualnosti. Naravno činjenica da u njima nema individualnosti mora biti od njih pažljivo prikrivena jer bi se inače razbjesnili. Unatoč tome što to od njih treba prikriti treba osigurati da takve duše — jer oni su duše, čak i ako ne duh — mogu imati kontakta s drugim ljudskim bićima i mogu se razvijati slijedeći vlastitu brazdu, tako da mogu, takoreći, pratiti pored ostalih. Takva ljudska bića sasvim točno demonstriraju prirodu i biće čovjeka sve do dvadesetih godina, jer se sve do dvadesetih godina ne rađa umna ili intelektualna duša, što je ono što daje mogućnost za`Ja’ da živi na Zemlji.
Velika je greška vjerovati da se ne treba ponašati suosjećajno prema tim ljudskim bićima bez-‘Ja’, bez individualnosti, na osnovu toga da pošto nemaju individualnost neće imati buduće utjelovljenje. Netko tko to vjeruje jednako mora vjerovati da se ne treba ponašati suosjećajno ni prema djeci. U svakom slučaju treba otkriti što je prisutno u takvim ljudima. U nekim slučajevima to može biti posmrtna duša, posmrtna u usporedbi s ljudskim dušama, koje su nastale na određenom stupnju evolucije i uzastopno su bile utjelovljene kao ljudska bića. Drugi bi mogli biti zaostale duše koje su se vratile sa drugog planeta na koji je gotovo cjelokupno čovječanstvo jednom otišlo u neko određeno vrijeme. Ta vrsta duše, također, može ući u takvo ljudsko tijelo. Pri punoj svjesnosti o tome takva ljudska bića moramo odgajati kao vječnu djecu.
Sve je to skriveno u Knjizi otkrivenja. Slike koje se u njoj pojavljuju ponekad su srceparajuće i strašno je čitati o svakakvim patnjama koje zadese čovječanstvo na Zemlji. I kada su te slike, koje se javljaju kao imaginacije, na ovaj način primljene ne može se ne reći da je veliki dio onog što prikazuju zaista prisutan u naše vrijeme — u svom duhovnom aspektu, naravno.
U Knjizi otkrivenja postoje također i druge slike, slike predivne blagosti kao što je ona o anđelima koji dolaze dolje s kadilom. (Otk. 8,3) Spomenut je tamjan, i naša pažnja je skrenuta prema mnogo toga što se pojavljuje tijekom vremena križarskih ratova. Prva truba prenosi nas u križarske ratove; idemo natrag u period križarskih ratova kada pregledavamo razvoj duše svijesti u čovječanstvu. Vidimo da se u dobu križarskih ratova i u vremenima s njima povezanima pojavljuju određene osobnosti, osobnosti koje su imale silno snažne otiske u sudjelovanju u životu duhovnog svijeta. One su, želio bih reći, geniji pobožnosti. Veoma je važno biti načistu s činjenicom da tamo nalazimo genije pobožnosti.
Idući još dalje natrag pred našim poljem svijesti nalazimo vrijeme od Misterija na Golgoti pa do križarskih ratova i svega s njima povezanog. Taj period vremena možemo gledati kao manju epohu otvaranja sedam pečata. To potpuno možemo razumjeti tek kada nam je jasno slijedeće. Uzmite u obzir koliko je osoba tijekom križarskih ratova bilo od kojih su gotovo svi usmjerili njihove religijske osjećaje unutra prema dubinama njihova unutarnjeg bića, prema snazi osjećaja, unutarnjem mističnom doživljaju. To se počelo događati u tim vremenima, dok su ranije kada su željeli vidjeti božanski svijet gledali gore u univerzum — ili barem oni s autoritetom, čak iako su se stalno morali boriti sa strujom koja je emanirala od Rima. Postojalo je razumijevanje za Boga koji je živio i tkao i radio u čulno-opazivim pojavama na koje je netko gledao. Ali onda se sve više ili manje okrenulo prema unutra, i pojavili su se veliki geniji misticizma. Prvo je postojala vizija univerzuma kao otkrivenja božanskog; nakon toga trebalo je osjetiti svoj put prema onom što je ljudsko srce osjećalo kao unutarnju potpalu svijetla, tako da je božansko moglo svijetliti od unutar ljudskog bića.
Ti stupnjevi opisani u Knjizi otkrivenja također su prisutni i u širenju kršćanstva. Prvo je mirni a ipak trijumfalni napredak kršćanstva preko pobjedonosnog duha, pobjedonosne Riječi. Kršćanstvo biste mogli opisati kao da se širi kroz podzemne prolaze socijalnog života tog vremena. Na drugom stupnju širenje kršćanstva obuhvaća otimanje Zemlji dosta toga što možemo zvati mir. Kršćanstvo je potpuno participiralo u sukobima ovog drugog stupnja. Zatim vidimo stupanj u kojem unutarnji impuls kršćanstva postepeno odumire; Kršćanstvo postaje državna religija što doseže, naravno, do umiranja izvornog, originalnog kršćanskog impulsa. Zatim dolazi stupanj kojeg treba gledati kao onog od četvrtog pečata, kada dolazi muhamedanstvo na način koji sam opisao. Na ovaj način se otvara pečat za pečatom, i na ono što se događa pod utjecajem križarskih ratova utjecali su oni važni religijski geniji. To možete opaziti ako promatrate što se točno događalo. U tom smislu sva napisana povijest se svodi na falsifikat.
Prije križarskih ratova kršćanstvo je rašireno na ono što bih nazvao dobar način. Kako se kršćanstvo širilo do vremena križarskih ratova, ono što se stalno iznova događalo preko bezbrojnih članova samostanskih redova, čak i stvari koje su imali u vanjskom smislu, događalo se u Europi više ili manje u direktnoj imitaciji palestinskih priča, premda evanđelja nisu čitali laici, jer njima su se bavili svećenici. Ali ono što se u to vrijeme događalo bilo je sasvim sigurno pod utjecajem onog što su svećenici vidjeli u evanđelju. Svećenici su imali evanđelja i kult. U kultu se nadčulni svijet zrcalio na čulno-opazivi način. Misa, slavljenje mise, bilo je ono što su svećenici vidjeli kao direktna vrata do nadčulnog. Zato su postepeno prestali od traženja otkrivenja božanskog svijeta preko zvjezdanih nebesa i svih onih predivnih proročanstava koja su ostala u onom što sam jutros nazvao astrozofija — za razliku od astronomije i astrologije.(4) Sva ova stara mudrost je postala gotovo potpuno opskurna s vremenom križarskih ratova.
Za vrijeme križarskih ratova odjednom kako se svugdje pojavljuju pojedinci koji idu od Istoka ka Zapadu, bilo da su to oni sami oni koji se vraćaju sa križarskih pohoda ili drugi koji su došli nešto poslije i u kojima su tajne Orijenta uhvatile korijena. Obilje spisa je u Europu doneseno s Istoka, ali oni su kasnije izgubljeni jer čuvari nad pisanim djelima nisu bili budni kao oni koji na takve stvari paze danas. Teško da je dosta od tih spisa preostalo. Umjesto toga je daleko više o kozmičkom kršćanstvu preneseno oralnom tradicijom, i to je bilo posebno ukorijenjeno u vrijeme križarskih pohoda.
Ovdje je otvorena vrsta sedmog pečata. U odnosu na poštovanje pisane riječi, samo pomislite na zbrku koja je nastala jer je talijanski profesor rekao da je otkrio rukopise Livija; kakav metež je talijanska država danas napravila da u ruke dobije te rukopise Livija, čak iako se ništa određeno o njima ne zna. Trebamo samo malo otići natrag da nađemo vrijeme kada država nije mogla manje brinuti da li je pronađen ovaj ili onaj rukopis. Ovaj interes za očuvanje pisanih tekstova je sasvim svjež.
U vezi toga sam i sam promatrao sasvim uspješnu malu dramu kada sam radio u Goethe-Schiller arhivu. Poslano nam je pismo napisano od Goethea koje je izgledalo veoma staro jer je bilo tako prljavo i rascijepljeno.(5) Tada se na takve stvari već gledalo kao na grijeh: to nije način kako se postupa s pismima Goethea. Tako smo pokušali otkriti što se dogodilo. Pismo je jednom bilo u posjedu Kuna Fischera,(6) i on je jednostavno Goetheovo pismo poslao u tiskaru. Umjesto da pošalje kopiju u tiskaru je poslao original zajedno sa svojim napomenama i komentarima. Dakle bilo je čudo da je pismo uopće preživjelo, pošto tada nije bilo uobičajeno da tiskare sačuvaju rukopise.
Nije, onda, iznenađujuće da se za vrijeme dok je kršćanstvo preko križarskih pohoda dolazilo u kontakt s orijentalizmom raširena istina o kršćanstvu koju bi danas nazvali kabalističkom. Bilo je možda prilično ljudi živih u to vrijeme koji su znali više nego Jakob Boehme bez da izazovu ikakvo komešanje, dok je s vremenom Jakoba Boehmea došla i činjenica da postojanje takve osobe izaziva komešanje.
Vrijeme križarskih pohoda je vrijeme tranzicije od doba pečata do doba truba. Reći to nije toliko podsjetnik na vanjske događaje dokumentirane u povijesnim knjigama već radije naznaka o tome što se događalo u ljudskoj svijesti. Pojedinci s dubljim osjećajima uvijek su o periodu od križarskih pohoda do našeg vremena težili reći: Jao, kakve strašne stvari — gledam na ovo sa nadčulnog stajališta — su se odvijale u ljudskim dušama pod znakom truba koje odjekuju. Ali u stvari ljudska bića na Zemlji ne slušaju trube dok odjekuju.
Mnogi ljudi u naše vrijeme bi trebali imati tu svjesnost o dobu šeste trube u kojem mi sada živimo; znate koje su njegove najbitnije osobine i najbitniji učinci. Jedna trećina čovječanstva, tako je rečeno, biti će ubijena. (Otk. 9,15) To će se naravno dogoditi postepeno kako vrijeme bude odmicalo. Riječ ‘ubijeni’ odnosi se na odsustvo ‘Ja’ u onim ljudskim bićima koja su već bila pripremljena formom skakavca.
To su stvari koje za svećenike čine imperativ da dublje pogledaju u to kako je ono što se događa strukturirano. Svećenici se direktno bave nadčulnim, a mi smo iz svih smjerova okruženi nadčulnim svijetom. Dio ljudskih bića koji se može promatrati preko činjenice da imaju fizičko tijelo samo je odjeljak njihova ljudskog života. Čim počinjemo utirati vlastiti put u nadčulni svijet otkrivamo stvarna djela ljudskih bića, i vidimo kako ljudi često nisu svjesni posljedica njihovih djela. Može se ponekad ostati potpuno nezainteresiran o tome što jedna osoba čini drugoj prolazeći kraj nje bez da se i uopće zamijeti, dok bi se u skladu s njegovom karmom trebao prema njoj ponašati na neki određeni način. Kasnije će ta karma utjecaj vršiti jače, tako da će na kraju zaista doći do kompenzacije, ali u stvari kompenzacija se trebala dogoditi u ovom životu. Sasvim je moguće to ne primijetiti u vanjskom fizičkom životu, i u stvari nema ničeg za prijekor u tome što je osoba napravila. Sa vanjskog, civiliziranog gledišta on je izvršio svoju dužnost, ipak u pogledu njegove veze s evolucijom svijeta mogao je nanijeti strašno duboku ranu. To nije nadzemaljska stvar već nadčulna stvar, jer nadčulni procesi su stalno na djelu u zemaljskom životu.
Razumjeti Knjigu otkrivenja s ovim nivoom ozbiljnosti biti će nužno do stupnja u kojem će onaj koga sam nazvao eterski Krist postati vidljiv među čovječanstvom. Dakle to je iz uistinu zdravog razuma o tome što je potrebno, dolazeći iz vaše najdublje podsvijesti, da ste vi, dragi prijatelji, izabrali Knjigu otkrivenja kao predmet ovih razmatranja. Možda ste zamišljali da bi ono što mogu dati o Knjizi otkrivenja u ovo vrijeme bilo nekako drugačije, ali vaša želja da čujete da govorim o Knjizi otkrivenja je zasigurno proizašla iz raspoloženja ovih vremena koje boravi u vašim srcima. U stvari sasvim je moguće reći da način na koji ste vi kao grupa svećenika koja pripada zajedno formirali želju da razumijete Knjigu otkrivenja pokazuje da ste vi već u nekoj mjeri povezani s Ivanom piscem apokalipse. Tako ova stvar koju trebate iznad svega ostalog, to vaše ispunjavanje s duhom Knjige otkrivenja, neće ni na koji način biti u sukobu s nužnošću da se razlikuju određene epohe prema načelima broja sedam i s činjenicom da se u stvari može početi bilo gdje i od te točke saznati kako stoje stvari. Neće se nikada naći povezanosti u evoluciji svijeta ako se ne primjeni načelo brojeva kao metoda opservacije. Tako smo s ovim dotakli onu stranu Knjige otkrivenja koja je esencijalna i plodonosna posebno za naše vrijeme.
Postoje također i drugi događaji koji se u Knjizi otkrivenja mogu naći razbacani tu i tamo, obično na mjestima gdje je tranzicija između broja sedam i drugih brojeva. Dakle ovo je nešto drugo što treba objašnjenje. Preko brojeva nam je pokazano slijedeće: U određeno vrijeme postoji određeni broj ljudskih bića koja na njihovim čelima nose pečat Boga; to su sretnici, oni koji će biti spašeni ili iskupljeni, ili ih zovite kako želite. (Otk. 7, 4-8) Dok drugi, međutim, uopće ne mogu naći iskupljenje. Čitanje Knjige otkrivenja na ovaj vanjski način daje osjećaj depresije.
Treba shvatiti, međutim, da drevni tekstovi svugdje prave razliku između razvoja rase i razvoja individualnih ljudskih bića. Treba shvatiti da se pojedinci u ranijim vremenima nisu osjećali nimalo deprimirani kada im je kazano da će izvjestan broj određene rase biti spašen dok će ostali nestati. To je zato jer, baš kao i ljudi koji imaju težnju da osiguraju svoj život, nitko nije uključivao sebe među one koji će nestati.
Izračuna se vjerojatno trajanje nečijeg života i, kao što znate, osiguravajuća društva ne prihvaćaju ljude koji će vjerojatno uskoro umrijeti, jer kada bi osiguravali ljude koji će vjerojatno uskoro umrijeti njihovi koferi bi uskoro bili prazni. Žele osigurati ljude koji će dugo vremena živjeti i plaćati njihove premije. Dakle koristeći proračun temeljen na vjerojatnosti — što je sasvim zanimljiva vrsta proračuna — moraju računati iz vjerojatnog isječka života osobe primjenjujući razne prethodnike. Nikad nisam sreo nikog tko se osjećao obveznim da umre u trenutku kojeg je dala osiguravajuća kompanija — koristeći tu uvjerljivo ispravnu metodu računanja — kao vjerojatni trenutak smrti. Ne postoji takva stvar kao osjećaj obveze da se umre u određenom trenutku. To je, također, temeljeno na stvarnosti. Jednom kada uđete u svijet brojeva ne bavite se nivoom duhovnosti kojeg zauzima ljudska individualnost.
Kada se daju izjave kao što je ova dodiruje se stupanj misterije, okultna tajna. Vjerovanje je da ako odbrojavate jedan, dva, tri, četiri, pet pojedinaca i zatim tu sliku primijenite na nešto duhovno, tada to brojenje također ima značenje u odnosu na duhovni svijet. Ali nema značenje na isti način. Načelo brojeva ulazi u igru u trenutku kada upada duhovni svijet i otkriva sebe, na primjer u platonovoj kozmičkoj godini, ili broju udaha i tako dalje. Kada se uzdižete do svijesti duha, broj trebate na granici, na pragu duhovnog svijeta. To je ono gdje ćete zapeti ako nemate broj ili nešto slično broju. Ali uopće se ništa ne uklapa ako pokušate koristiti brojeve jednom kada ste prešli prag duhovnog svijeta. Tako je savršeno u redu za nekog kao što je pisac apokalipse koji piše okultni dokument reći — kada raspravlja razvoj rasa na Zemlji — o određenom broju koji će biti spašen i drugom broju koji će nestati. Ali pojedina ljudska bića ne mogu osjećati da to vrijedi za njih jer su takvi brojevi primjenjivi jedino na razvoj rasa a ne onaj od pojedinaca.
Slijedeći puta ću reći više o tome kako ovo može biti shvaćeno u detaljima.
1.Vidi R. Steiner Pastoralna medicina (GA 318). Predavanje od 17 rujna 1924.
2.Zabilješke ostatka ovog paragrafa ne daju naznaku o tome što je Rudolf Steiner stvarno rekao na tom mjestu. Nije moguće urediti tekst da se uklapa s onim što je rečeno na predavanju VI, pošto je u stvari mogao gledati iz sasvim drugog ugla. Ostaje na čitatelju da dođe do razumijevanja, možda uz pomoć slijedećeg: R. Steiner Okultni znakovi i simboli, predavanje od 15 rujna 1907; R. Steiner Biće čovjeka i njegova buduća evolucija (u GA 107). Predavanje od 21 prosinca 1908; R. Steiner Istok u svijetlu Zapada (GA 113). Predavanje od 31 kolovoza 1909; R. Steiner Okultni čitanje i okultno slušanje (u GA 156). Predavanje od 6 listopada 1914.
3.Vidi također R. Steiner Sastanci s učiteljima Waldorfske škole u Stuttgartu, Vol. 4 (GA 300c). sastanak od 3 srpnja 1923; R. Steiner Nova duhovnost i iskustvo Krista u 20-om stoljeću (GA 200). Predavanje od 22 listopada 1920. H. P. Blavatsky je govorila o ‘bezdušnom čovjeku’ i ‘smrti duše’ u Razotkrivenoj Izis, Vol. II i u Tajnoj doktrini, Vol.III.
4.R. Steiner Pastoralna Medicina, predavanje od 17 rujna 1924.
5.Goetheovo pismo fizičaru Thomas Johann Seebeck-u.
6.Kuno Fischer (1824-1907), profesor filozofije u Jeni i Heidelbergu, objavio je studiju Erinnerungen an Moritz Seebeck, nebst Anhange: Goethe und Thomas Seebeck u Heidelbergu 1886. Vidi također esej koji je Rudolf Steiner napisao iste godine ‘Das Verhalten Thomas Seebecks zu Goethes Farbenlehre’ u Methodische Grundlagen der Anthroposophie (GA 30), Dornach 1989.