.- 14. Četrnaesto predavanje, Dornach, 18 rujna 1924
[Pitanja učesnika.] Trostruko ljudsko biće i trostruko čovječanstvo: ljudi oblaka, ljudi duge i ljudi s vatrenim stopalima. Čovječanstvo podijeljeno na rase i nacije. Primjeri: Rusija (boljševizam), Česi i Slovaci.
PITANJA UČESNIKA
Slijedeća pitanja su u pisanom obliku bila uručena Rudolfu Steineru 18 rujna 1924 prije predavanja.
U rukopisu Johannes Werner Klein-a:
Izvor određenih poteškoća s kojima se u našem krugu povremeno susrećemo nedostatak je jasnoće u vezi duhovnih zadataka i pozadina Kruga sedmorice i u vezi s time, s obzirom na zemaljsko vođenje našeg pokreta.
Specifična pitanja koja nas brinu u ovom trenutku o nastavku cijelog našeg rada su:
1.Da li bi bilo dobro nastaviti stavljati glavni naglasak na daljnjem pružanju pomoći ili bi za sada trebali, u korist toga da se ispravno pripremimo za buduće zadatke, koncentrirati više na intenzivan rad produbljivanja naše vlastite osobnosti? Ovo pitanje je iznjedrilo pogoršanje zdravlja i tijela i duha više članova našeg kruga svećenika od jeseni 1922 što uzrokuje našu zabrinutost.
2.Koje mjere bi trebali poduzeti prema osnivanju duhovnih kolonija u drugim zemljama?
3.Kako bi trebali voditi članstvo naših kongregacija i u vezi s time administraciju Zajednice? Do sada smo većina u vezi toga vrlo slobodni. U nekim gradovima dopušteno je učestvovati svima onima prisutnim na redovitoj nedjeljnoj pričesti.
Da bi prepoznali jedan drugog u svoj našoj karmičkoj raznolikosti i da bi otkrili opseg zadataka s kojim se suočava krug svećenika kao cjelina, zadnjih par tjedana smo se dosta bavili karmičkim situacijama kojeg su svakog od nas dovele u krug svećenika. Otkrivenja koja ste nam dali u vašim predavanjima još su nas jednom suočila s pitanjem bića i karmičke strukture našeg kruga svećenika.
U vezi toga moramo pitati o karmi tradicionalnih kršćanskih crkava i kako ta karma, preko pojedinaca, radi u našem krugu svećenika.
Apokaliptični dio evanđelja (Marko 13,20) sadrži rečenicu: ‘I kad Gospodin ne bi skratio dane, ni jedno ljudsko biće se ne bi spasilo; ali radi izabranih, koje je on izabrao, skratio je dane’. Kakvo je značenje ove rečenice u pogledu kozmičkih događaja, možda rat svih protiv svih?
To su pitanja koja zanimaju cijeli krug svećenika. Međutim, zbog nekih implikacija koje ova pitanja nose i također po pitanju gradova i nekih sasvim kratkih interesa, željeli bi s vama zatražiti sastanak u ime kruga sedam Oberlenkera i Lenkera.
Za krug svećenika: Joh. Werner Klein
U rukopisu Friedrich Doldinger-a:
1.Kod Katoličke crkve je običaj za biskupa koji posvećuje crkvu da napiše slova u pepelu na podu. Da li je odgovarajući ritual nužan kada posvećujemo crkvu? Tko bi to (Lenker?) napravio? (U pitanju se radi o inauguraciji sobe u Freiburgu na Miholje koja će se koristiti isključivo za službe.)
2.Korištenje svijeća u drugim kultskim prigodama. Možemo li koristiti svijećnjak sa sedam grana s upaljenim svijećama za druge svrhe osim Čina posvećenja čovjeka, na.pr. kada se blizu oltara odvija krštenje?
3.Brevijar.
Bilo je mnogo učesnika na prvom tečaju u Dornachu, kada je dan Brevijar, koji zatim nisu postali svećenici. Od tada, uglavnom preko tih pojedinaca ali također i kao nedostatak razumijevanja unutar našeg kruga svećenika, Brevijar je dan ljudima koji nikada nisu čak ni razmišljali o ulaženju u svećenstvo, i čak i nekima koji uzrokuju praktične poteškoće za naš rad. Neki od onih koji su primili Brevijar kao ‘dar ljubavi’ bez shvaćanja da je sadržavao meditacije za svećenike vratili su svoje kopije čim se to saznalo. Krug svećenika bi sada želio prići svima onima koji posjeduju Brevijar bez da su se zavjetovali s zahtjevom da ga vrate. Postoji, međutim, nedostatak jasnoće unutar našeg kruga svećenika da li je to moguće u slučaju onih koji ga ne bi trebali imati, n.pr. nekih žena. Međutim, gotovo svi mi mislimo da samo radikalne mjere bez iznimke mogu urediti stvari, jer Brevijar je bio sasvim jasno samo za one direktno uključene u svoju pripremu za svećeništvo.
Mnogi od nas smo zabrinuti za nekorektnu distribuciju Brevijara. U vezi načina na koji se radilo sa stihovima za Razred (Prvi razred Škole duhovne znanosti, Dornach), pojavilo se pitanje da li bi Brevijar mogao postati neefikasan zbog načina na koji je distribuiran i da li bi u slučaju da su neovlaštene kopije prikupljene situacija uopće bila popravljena.
Na pitanja koja su mi uručena nastojati ću odgovoriti usporedo s drugim stvarima koje imam za reći. Međutim, postoje neka pitanja koja bih želio odgovoriti unutar kruga Oberlenkera, čak i ako su postavljena od nekog izvan tog kruga. To se može napraviti za dan ili dva, i tada mogu biti dani odgovori.
Danas želim skrenuti vašu pažnju na sliku u Knjizi otkrivenja, imaginaciju apokaliptičara koja je bila predstavljena u mnogim slikama koje opisuju Knjigu. Nisu sva slikovna predstavljanja Knjige otkrivenja toliko uspješna, ali sa ovom slikom — čija realizacija pada upravo u naše vrijeme, kao što je jučer naznačeno — teško je moguće pogrešno razumjeti različite dijelove jer način na koji su za nas opisani u Knjizi točno hvata njihove karakteristike. Da bi ovu sliku potpuno dohvatili, trebamo spomenuti analognu materiju koja je za naše vrijeme važna i već je bila dotaknuta u vezi s Antropozofijom; točka do koje smo došli u našoj sadašnjoj raspravi o Knjizi otkrivenja posebno će je osvijetliti.
Kada ljudsko biće pravi tranziciju u svijesti od fizičkog, čulno-opazivog svijeta do viđenja duhovnog svijeta ono postaje, na neki način, biće u tri dijela, na način koji sam opisao u poglavljima o Čuvaru praga u mojoj knjizi Znanje o višim svjetovima.(1) U formi njegove fizičke prirode ljudsko biće posjeduje kombinaciju trojstva i jedinstva, i ta kombinacija je savršeno očigledna za vidjeti. Razjašnjena je prateći opis kako je strukturirana, koji se može naći u Antropozofiji. Uzmite duh, dušu i tijelo. Način na koji ova struktura korespondira s onom drugom danom od Antropozofije je sasvim jasan.
U duhu kojeg posjeduju ljudska bića danas žive misli, misli kakve sam opisao, na primjer, u mojoj knjizi Filozofija duhovne aktivnosti, misli ne natopljene čulnim percepcijama već slobodno stvorene, čiste misli unutar ljudske svijesti.(2) Kvalitetom, te misli su samo pojavnost, njihova realnost je toliko mala da nemaju unutarnje snage. Možemo ih djelomično, iako ne potpuno, usporediti s zrcalnim slikama. Slika u zrcalu nema snagu u smjeru u kojem slijede njene linije; ona je potpuno pasivna. Ljudske misli imaju snagu dok se otvaraju, tako možemo, kako sam jučer opisao na satu ezoterije, to uhvatiti i natopiti ih voljom.(3) Ali za kozmos u svom punom sadržaju njegove egzistencije te misli koje ljudska biča imaju tijekom života su kao zrcalna slika; tako da iako mi u našem ljudskom biću nosimo duh to je duh u zrcalnoj slici.
Dragi prijatelji, ono što na ovaj način nosimo unutar nas potječe iz svijeta kojeg u mojoj knjizi Teozofija nazivam zemlja duha,(4) i kada mi na Zemlji mislimo, mi dolje na Zemlju donosimo sastojke zemlje duha kao pojavnost, kao refleksiju. Kada mislimo, donosimo ono što teozofija zove devahan dolje u oblast Zemlje, premda samo u slaboj refleksiji. Na Zemlji mi te sadržaje nosimo u nama; pojavnost nebesa u slaboj refleksiji.
Prešavši sada na oblast duše, nalazimo da su ono što tamo živi uglavnom osjećaji. Kada smo budni to je osjećaj, a kada spavamo to je slikovna priroda snova. Jedina distinkcija između snova i osjećaja je da su osjećaji sadržaj naše duše kada smo budni dok su snovi sadržaj naše duše kada spavamo. Ono što nosimo u našim osjećajima kao zemaljska ljudska bića između rođenja i smrti potječe iz različitog svijeta, iz svijeta duše kojeg sam opisao u toj knjizi Teozofija, svijet duše kroz koji živimo u njegovom pravom izgledu nakon smrti. Naš svijet osjećaja, kojeg samo sanjamo, jer samo sanjamo ovaj svijet duše u našim osjećajima, povezan je s tim pravim odijelom svijeta duše s kojim se onda suočavamo ne kao sa zrcalnom slikom već kao sa slikom držanom u našoj duši od kreativnih snaga elementala — to sam iz određenog ugla opisao u Teozofiji. U njima još nije stvarnost.
Ono što naše tijelo razvija kroz našu egzistenciju kao ljudskih bića nije svijest arhetipskih slika; naše tijelo nosi u sebi najjače realitete egzistencije. Mi smo zaista aktivni u našem tijelu, ali samo u fizičkom, zemaljskom svijetu.
Tako tri dijela našeg ljudskog bića pripadaju različitim svjetovima. A vi, dragi prijatelji, pošto namjeravate raditi na biću čovjeka, morati ćete u vašem osjećaju imati neke indikacije o tome što živi u biću čovjeka. Morate razviti ispravan pogled na ove stvari.
Jedno nerazumijevanje za drugim predstavljeno mi je od ljudi koji su sasvim dobri filozofi, nerazumijevanje za nerazumijevanjem upravo pokazujući koliko je teško čak i za ljude sadašnjeg vremena koji su sasvim sposobni za jasno razmišljanje da nađu pravi put u Antropozofiju. U raspravi o trostrukom ljudskom biću, jedan takav filozof je interpretirao da to znači intelektualno izrađenu proizvoljnu podjelu ljudskog bića i koja samo znači formalan pristup. Možete naravno gledati na stol kao da se sastoji vrha stola, nogu i tako dalje, ali cijeli stol je napravljen od drva; ili možete gledati na njega kao da je strukturiran s lijeva na desno. Ovakvo proizvoljno strukturiranje nije ono na što se mislilo u vezi s trostrukim bićem čovjeka. Drugi način za to izraziti bio bi reći da je vodik nešto što postoji u stvarnom svijetu i da kisik također postoji u stvarnom svijetu. Zajedno daju vodu; oni su stvarne stvari, ne umjetne konstrukcije. Na isti način dijelovi čovjekova bića nisu proizvoljno izdvojivi. Oni su toliko savršeno integrirani da daju pravu prirodu ljudskog bića da se može reći: Duh potječe iz duhovnog svijeta, duša iz svijeta duše a fizičko tijelo iz fizičkog svijeta; te komponente ljudskog bića potječući iz tri različita svijeta, ipak su u čovjeku zajedno udružene.
I kada ljudsko biće nosi svoju svijest sa sobom van iz fizičkog svijeta, njegovo unutarnje biće se razdvaja; iz jednog postaje troje.
Preko razvoja svojih različitih rasa i naroda, ono što se događa s pojedinim ljudskim bićem također se događa cijelom čovječanstvu — bez da ljudsko biće kao pojedinac mora u tome igrati ulogu. Evoluirajući čovječanstvo živi u podsvijesti svakog pojedinog ljudskog bića ali to se ne podiže u običnu svijest; evoluirajući čovječanstvo prolazi kroz stupnjeve razvoja koji su slični onima kroz koje prolazi svaki pojedinac. Baš sada u naše vrijeme čovječanstvo prolazi kroz fazu svoje evolucije koja uključuje vrstu prelaženja praga praćenu s razdvajanjem u tri. Ako će pojedino ljudsko biće proći Čuvara praga u ovom dobu duše svijesti — ako to želi ostvariti, mora samo raditi na tome. Čovječanstvo kao cjelina, međutim, ide pored Čuvara praga bez da pojedinac u našem vremenu razumije da se to događa. Čovječanstvo kao cjelina prelazi prag. Sve do kraja osamnaestog stoljeća fizička, tjelesna priroda je još mogla ljudskim bićima dati nešto na Zemlji preko bića elementala koja u njoj borave. U budućnosti, međutim, ljudska bića će morati izvlačiti sve u sebi što je unutra produktivno, uključujući njegove vrline, iz duhovnog svijeta, ne kao pojedinac već kao čovječanstvo. Prijelaz praga se u evoluciji događa kao cjelina, i to se pojavljuje apokaliptičaru prije vizije žene zaodjevene Suncem i sa zmajem ispod njenih nogu pošto se vremenski to također događa prije toga. Ova prethodna vizija je jasno predstavljena u onom što apokaliptičar govori: Dolazi vrijeme kada će cijelo civilizirano čovječanstvo morati prijeći prag, kada će se trostrukost pojaviti kao kozmička imaginacija onog čemu je čovječanstvo podvrgnuto. Pored osjećaja koji se može javiti kada nešto zdravo graniči s nečim patološkim, sve više će pojedinaca isto tako imati drugi osjećaj: Moje misli pokušavaju pobjeći od mene, moje noge gravitacija vuče dolje. Danas ima veoma mnogo ljudskih bića koja veoma jako osjećaju da njihove misli odlete od njih dok su njihova stopala prekomjerno vučena ka Zemlji. Ali u našoj civilizaciji ljudi su uvjeravani da te stvari ne uzimaju ozbiljno, baš kao što su djeca koja doživljavaju vizije stvari koje imaju realnog osnova uvjeravana da su takve stvari beznačajne.
Ova stvar koja je u naše vrijeme tako snažno živa, pojavila se pred vidovitim očima apokaliptičara kao figura koja se materijalizira iz oblaka, ima lice kao Sunce koje uranja u dugu, i vatrena stopala od kojih je jedno nasađeno na more a drugo na kopno. (Otk. 10,1-2) To bi se moglo nazvati najznačajnijom pojavnošću koju bi današnje čovječanstvo trebalo kontemplirati. Gore na licu, rođene iz oblaka, leže misli koje pripadaju duhovnoj zemlji; u dugi leži ljudski svijet osjećaja koji pripada duševnom svijetu; u vatrenim stopalima koja su svoju snagu primila od moći zemlje prekrivene oceanom, leži ono što je sadržano u tijelu ljudskog bića, što pripada zajedno s fizičkim svijetom.
To nam ukazuje na fundamentalnu tajnu današnje kulture. Nije da se ljudsko biće odmah pojavljuje kao razdijeljeno u tri dijela. Ono što vidimo — i to je u naše vrijeme zaista opipljivo — su naoblačeni ljudi koji mogu samo misliti dok su druga dva dijela, duga i vatrena stopala, postali zakržljali. Zatim imamo dugine ljude u kojima su najviše od svega razvijeni osjećaji, oni, na primjer, koji mogu dohvatiti Antropozofiju samo s njihovim osjećajima a ne s njihovim razumijevanjem. Takvi ljudi postoje u vanjskom svijetu kao i u Antropozofskom društvu, naravno. Mogu dohvatiti svijet samo s njihovim osjećajima; dok su njihovo mišljenje i volja postali zakržljali njihovi osjećaji su snažno razvijeni. Konačno postoje oni čija je volja hipertrofirala. U njima su mišljenje i osjećaji postali zakržljali; ponašaju se kao bikovi, samo reagirajući na poticaje izvana. To su ljudi s vatrenim stopalima.
Ivanova vizija opisuje ta tri tipa ljudskih bića kakva srećemo u stvarnom životu. Moramo se upoznati s ovim tajnama naše sadašnje civilizacije tako da ljudska bića možemo ispravno procijeniti. I, usput rečeno, to se pokazuje i kada razmatramo svjetske događaje.
Pogledajte što se upravo sada događa u Rusiji. Tamo imamo utjecaj naoblačenih ljudi, onih koji uglavnom misle, dok su njihovi osjećaji i volja zakržljali. Volju žele predati socijalnim mehanizmima; a osjećaji su prevladani od ahrimanskih snaga jer ih ljudska bića ne mogu kontrolirati sama. Oni su mislioci, ali pošto zemaljska ljudska bića također imaju ahrimanske i luciferske oblike imaju specifičnu vrstu mišljenja. Upotrijebiti ću sliku koja će biti očigledna onima koji su upoznati sa znanošću duha ali će šokirati svakog tko još pronalazi svoj put u takve stvari. Ako uzmete misli Lenjina i ostalih i vidite ih kao sliku, kako izgleda sastavnica misli Lenjina, Trockog, Lunačarskog i tako dalje? Ako zamislite svijet koji se sastoji od tih misli doći ćete do onog što fizičari zovu sustav sila. Ako bi netko bio gigantsko biće elementala mogao bi uzeti te sile i formirati oblake da prekrije ogroman prostor, stvarajući munje i gromove. To je ono na što te sile sliče kada se vide kao da pripadaju regiji oblaka. Oni ne pripadaju Zemlji. Ova vas slika možda iznenađuje, ali svatko tko može gledati u okultnu pozadinu egzistencije mora to reći. U glavama vodećih Rusa na djelu su iste sile koje postoje u munjama, sile koje su formirane u oblacima iznad naših glava i dolje na Zemlju šalju munje, i puštaju gromove. To je ono gdje takve sile spadaju; one su izmještene u načinu na koji rade u vodećim boljševicima.
Dakle mnogo toga što postoji u naše vrijeme je potpuno jasno u proročkoj viziji apokaliptičara. On je znao da epoha kakva je ova, period koji predstavlja određeno vrijeme, može biti naznačen preko brojeva. Ja sam, dragi prijatelji, sam naznačio približan broj godina za period tijekom kojeg se nešto kao duša svijesti, ili umna ili intelektualna duša, razvija. Rekao sam da je njegovo trajanje jedna dvanaestina od 25.920 godina.
Dugo vremena sam bio ekstremno zbunjen o tome kako se može razumjeti pasus u Knjizi otkrivenja o kojem sada govorim, jer u njegovom proročanstvu apokaliptičar spominje 1.260 dana. Često su spominjani dani kada se mislilo na godine. Ali što je apokaliptičar mislio s brojem 1.260? Morao sam napraviti značajnu količinu istraživanja prije nego sam otkrio da su ova 1.260 dana (Otk. 12,6) u stvari ‘tiskarska pogreška’ koja se morala pojaviti kod predaje Knjige otkrivenja (molim da oprostite na ovom običnom izrazu). ‘2.160 dana’ je ono što je pasus trebao reći, i onda odgovara s onim što se danas može vidjeti. Sasvim je moguće da se ovaj nedostatak jasnoće pojavio u nekoj školi ili drugdje gdje je tekst predan, posebno jer se u vizionarskom pogledu mnogi brojevi vide kao zrcalne slike. Međutim, to je manje bitno što se u Knjigu otkrivenja dublje gleda.
Osim onih čiji je način pripadanja njihovoj rasi onaj od oblačnih ljudi, također imamo ljude duge. Njihovo mišljenje je postalo zakržljalo, tako da preferiraju konzervativne misli, i oni radije zaziru od pristupanja duhovnom svijetu preko misli. Veoma mnogo ljudi posebno u Srednjoj Europi pokazuju se kao ljudi duge.
Što više idemo prema zapadu, mišljenje i osjećanje su više zakržljali, tako dolazimo do patološkog razvoja ljudi s vatrenim stopalima. U Zapadnoj Europi postoje mnogi takvi ljudi s vatrenim stopalima a po svoj prilici također i u Americi. U tom smislu Zemlju možemo strukturirati kako slijedi: Na Istoku postoje mnogi ljudi oblaka, u sredini mnogi ljudi duge, i na Zapadu mnogi ljudi s vatrenim stopalima. U vezi nastanka rasa, mogli bi reći da bi gledajući duhovno na Zemlju izvana vidjeli rašireno po njoj nešto kao sliku, nama točno predstavljenom obliku od apokaliptičara. Ako bi se podigli od Zemlje — naravno duhovno, ne u balonu sa toplim zrakom ili zračnom brodu — ako bi se podigli duhovno s neke točke, recimo, u Westfaliji, i zatim pogledali dolje na Zemlju, vidjeli bi Aziju kako uzima lik kao oblak, suncem oblikovan. Vidjeli bi dugine boje raširene nad Europom, i dalje na Zapad bi bila vatrena stopala od kojih bi jedno bilo nasađeno u Pacifičkom oceanu a drugo na Andama u Južnoj Americi. Sama Zemlja bi bila pod ovom slikom.
Dragi prijatelji, ova za naše vrijeme najdalekosežnija proročanstva apokaliptičara su iznimno važna za rad svećenika, jer čine veliku zagonetku našeg vremena koja se pojavila od Napoleona. To je bio utjecaj napoleanizma, prvog Napoleona, što je inicijalno jasno izvuklo ovu tendenciju ljudskih bića da teže za rasama, za nacijama. U današnjem vilsonizmu to ponovno nalazi izraz na najnerazboritiji način. Zaista je strašno vidjeti ljudska bića da teže pripadati rasama i narodima i kao cjelina pokapaju bilo koju vrstu kozmopolitanstva To se događa jer se odvija ovaj prolaz kroz mjesto praga. Baš kao što pojedinac postaje razdvojen kroz njegov razvoj prema oblasti duha, tako se i čovječanstvo kao cjelina dijeli u oblasti o kojima pojedino ljudsko biće ostaje nesvjesno, oblast ljudi oblaka, oblast ljudi duge, i oblast ljudi sa stopalima od vatre. Razdvajanje ljudskog bića na troje, na način kako sam za pojedinca opisao u Znanju o višim svjetovima, sada se na Zemlji odvija za čovječanstvo u cjelini; sada je na djelu. Ogromna slika nacrtana od apokaliptičara sada je na mjestu u Aziji, u Europi, u Americi. Ljudi još ne mogu naći sklad između tri dijela; umjesto sklada unifikacije oni traže fragmentaciju, i u pojedinim situacijama rezultat je osobito čudan.
U ovom potpuno izvanjskom načinu mišljenja kojeg čovječanstvo prihvaća možete vidjeti, na primjer, da ljudi ne nalaze njihovo zajedništvo kroz unutarnje razumijevanje već se umjesto toga okupljaju iz vanjskih razloga. Pogledajte oblast između Bohemijske šume i Fichtelgebirge-a, od Erzberga u Politz-Adersbachu pješčana brda dolje do March-a i onog što je bilo Pressburg. Možete vidjeti, ako Mannhartsberg uzmete kao južnu granicu, kako Česi koji su eminentno ljudi oblaka i razvili su jedino njihovo mišljenje i kako su bez ikakvog unutarnjeg razumijevanja zavareni za Slovake, koji su sasvim različiti i u kojih mišljenje teško da jedva postoji pošto su oni ljudi duge u egzaktnom smislu riječi. S druge strane vidimo kako se različite veze koje su bile formirane nedavno ponovno razgrađuju sasvim izvana. U ovakvim stvarima više nema na djelu duha već samo zemaljska ljudska bića djeluju na način koji želi isključiti duh. Ono što vidimo je da je cijela Slovačka odvojena od Bohemije, Moravije i Silezije, što je oblast koju sam upravo spominjao. Vidimo kako je cijela Slovačka prije bila ujedinjena sa zemljom Mađara, izvornih Mađara. (Trebate razlikovati između izvornih Mađara i Mađara imigranata koje možete razlikovati po njihovim imenima. Izvorni Mađari imaju imena koja nitko na Zapadu ne može izgovoriti, posebno ako su već stara; ali zvani su Hirschfeld ako su jedni od posebno bučnih agitatora današnjice. Dakle morate se vratiti do izvornih Mađara.) Izvorni Mađari su eminentno ljudi vatrenih stopala koji su kratko bili spojeni s ljudima duge Slovačke. To je bila igra slučaja odigrana od nedostatka duhovnosti u svijetu, tako da su Slovaci koji su bili prije udruženi s Mađarima sada spojeni s Česima. To je igra slučaja danas odigrana. Ona također dolazi do izraza u dubljim simptomima kao što je onaj da je zaista veliki čovjek kao Masaryk koji je na čelu Republike Čehoslovačke Slovak a ne Čeh.(5) Ako znate Masaryka znate da je on osoba duge koja je sasvim nesposobna za mišljenje. Pročitajte njegovu knjigu i vidjet ćete: u njegovoj knjizi je vrijeme ono koje misli. On je osoba duge, pravi Slovak.
Morate moći ljudska bića vidjeti u svijetlu ovih kategorija ako želite razumjeti igru slučaja koja se sada odvija, iako naravno to, također, ima svoj izvor u svjetskoj karmi. Moramo gledati na doba, naše vlastito vrijeme, koje sve dalje prodire u ljudsku svijest, u dušu svijesti. Prije su ljudi sadržaj drevne tradicije i mudrosti vidjeli zapisane u zvjezdanom rukopisu, vidjeli su ga svuda oko njih. Ljudsko biće, razdvojeno u troje, ono što je zapisano u drevnim knjigama sada nosi kao sjećanje unutar sebe. Gledajući na razna središta vidimo taj oblik raširen nad Azijom, Europom, Amerikom. Sve što je bilo objavljeno na misterijima bogatim mjestima, Makedonije, Grčke, Male Azije, sve što je objavljeno o svijetu u Efezu, Samotraki, Delfima i drugdje, sve je to Knjiga koja je bila sačuvana iz drevnih vremena; ona je u rukama anđela koji je svoje lice napravio od oblaka, svoje grudi od duge i svoja stopala od vatre i koji tamo stoji snažno nasađen. Ali za ljudska bića s današnjom sviješću, sve se to može održati živopisno i živo jedino ako unutar nas pronađemo izvor kroz koji možemo naučiti da vidimo duh. Moramo ‘pojesti’ knjigu koja je prije bila dostupna od izvana, moramo je primiti u sebe. U početku je ova knjiga koja sadržava tajne univerzuma za neke slatkiš u ustima. Ljudi su veoma pristrani za ono što im duhovna vizija želi dati; ukusna im je kao med. Ali kada siđu do zaista dubokih potreba života koji su dio i paket duhovnog razumijevanja svijeta, tada, posebno kada to dođe do današnjih materijalistički nastrojenih ljudskih bića, ono što je apokaliptičar opisao kao da je slatko kao med postaje bol u stomaku, jer bolno je probaviti duhovnu hranu koja je ljudskim bićima toliko mnogo potrebna.
Gledajući sve to moramo priznati: Sa svim tim igrama slučaja, sa svim tim konfuznim zbrkama, biti će esencijalno primiti — od duhovne snage koja nam pokazuje trostruko ljudsko biće — snagu sa kojom ćemo mjeriti sve iznova. Trska je dana od nebesa, zapravo štap s kojim treba mjeriti sve iznova. (Otk. 11,1) Pogledajte naše vlastito vrijeme, dragi prijatelji. Zar nije nužno napraviti nove mjere? Zar toj apstraktnoj konstrukciji od današnje karte svijeta ne moramo dodati nešto kao Aziju u obliku oblaka, Europu obojanu kao duga, Ameriku sa stopalima od vatre? Zar ne moramo sve premjeriti iznova sa stajališta duhovnog života? Zar nismo baš usred toga s obzirom na uvođenje u praksu onog što nam Knjiga otkrivenja mora pokazati?
Ako sa punom sviješću možemo dohvatiti ono u što moramo ući, nastaviti ćemo od te laičke oblasti koja mora izvršiti toliko toga u podsvijesti, i ući u potpuno ne-racionalističko razumijevanje zadataka koji se danas trebaju izvršiti kroz ono što će postati novo svećeništvo. To je, dragi prijatelji, ono što je bilo potrebno reći u odnosu na poglavlja Knjige otkrivenja kojima smo se danas bavili. Sve se uklapa, sve do najsitnijih detalja. Kada sutra ponovno budemo ulazili u ove stvari biti će lakše reći ono što još treba biti rečeno o razvoju rasa i pojedinaca.
1.R. Steiner Kako se stječu spoznaje viših svjetova.
2.R. Steiner Filozofija duhovne aktivnosti: Filozofija slobode (GA 4).
3.U šestoj lekciji rekapitulacije od 17 rujna 1924 Sati ezoterije za prvu klasu škole duhovne znanosti pri Goetheanumu (GA 270-IV).
4.R. Steiner Teozofija (GA 9).
5.Thomas Garrigue Masaryk (1850-1937), profesor filozofije i sociologiju u Pragu. Od 1918-1935 predsjednik Čehoslovačke.