.- 16. Šesnaesto predavanje, Dornach, 20 rujna 1924
[Preliminarni govor.] Jedinstvo zvjezdanog svijeta i zemaljskog svijeta. Zvijezde stajaćice, planeti, kometi. Sedmoglava i dvoroga zvijer. Priroda kometa; komet Biela.
[Preliminarni govor.]
Rudolf Steiner: Tražili ste da nešto bude raspravljano prije predavanja.
(Johannes Werner Klein je govorio.) [Nije zapisano]
Rudolf Steiner: Dakle vidite, Želio sam formulirati moj odgovor na vaše pitanje da se uklapa u način na koji je pitanje postavljeno, i zasigurno je postojala intimna veza s onim što ste napisali o pogoršanju fizičkih i duševnih snaga što je izgledalo da povezujete s time da li bi trebali raditi više na pomaganju ili raditi više s unutarnjim aspektom. Bilo mi je teško doći do drugog zaključka osim da je vaša svjesnost o pogoršanju snaga vodila — u načinu na koji ste postavili pitanje — do prijedloga da bi ove zime mogli manje raditi na pomaganju i umjesto toga se povući u više unutarnji rad. Razumio sam pitanje kao da predlaže izbor između da li se rad na pomaganju treba nastaviti kako je inauguriran ili da li se, uzimajući u obzir fizičke i duševne snage, rad na neko vrijeme treba nastaviti među samim svećenicima. Možda sam krivo razumio pitanje?
(Johannes Werner Klein je govorio o ovome.) [Nije zapisano]
Rudolf Steiner: Dakle, iz mog odgovora ste zaključili da je rad na pomaganju za sada nužan. Ali to ne znači da, ako stvari stoje kako kažete, ne možemo također govoriti o pogoršanju duševnih snaga. Pogoršanje fizičkih snaga je stvar medicine, ali pogoršanje duševnih snaga je naravno nešto o čemu treba raspravljati na način kako je shvaćeno. Prije nego nastavimo, bi li netko drugi želio govoriti o tome?
(Emil Bock je pitao o karmičkim vezama. Zatim je govorio Friedrich Doldinger.(1)) [Ni jedan prilog nije zapisan]
Rudolf Steiner: Jedini problem za mene osobno je da uopće govorite o poteškoćama na duševnom nivou. Netko ne govori o poteškoćama na duševnom nivou ako je uvjeren da ne postoje. Ima jedna stvar koju moramo uključiti u naša razmatranja, a to je ovo: Način na koji se pokret za religijsku obnovu razvijao od prvog Čina posvećenja čovjeka prije dvije godine sigurno bi svakog trebao ispuniti zadovoljstvom — uzimajući u obzir sve faktore koji imaju utjecaja na ovaj razvoj. Naravno postoje uvijek greške ili druga kočenja koja dolaze izvana, ili se možda javljaju iz činjenice da nije odmah svatko dorastao svom zadatku na apsolutno idealan način. Ali ako izuzmemo te detalje — od kojih većina može ionako biti prevladana ako se razvoj nastavi, i za koje glavni smjer razvoja pokreta za religijsku obnovu zacijelo obećava da će prevladati — i uzimajući u obzir širu sliku, tada moramo reći: Kočenja na duševnom nivou, ako se gledaju kao kočenja samog pokreta, nešto su od iluzije, jer unutar pokreta ta se kočenja ne manifestiraju kao takva. Pokret se razvija sasvim dobro, da kažem to jasno. Tako su postojeća kočenja, u stvari, više ili manje privatna briga pojedinaca. Barem se tako pojavljuju. Nije kao da zaista na nešto u samom pokretu mogu utjecati. Međutim, postoje neke točke unutar samog pokreta koje se možda još mogu gledati kao faktori kočenja, i vjerojatno je njih razmatrao. Pitanje je kako oblikovati ovu raspravu. Možda će biti moguće da govorim o nekim točkama, posebno jednoj, najprije s Lenkerima prije kretanja na opću raspravu. Ili možda nije ostvarivo proširiti raspravu izvan kruga Lenkera; u tom slučaju će biti na njima ... da odluče kako je podijeliti s krugom svećenika. To su pitanja koja jednostavno leže duž puta razvoja. Ali ako postoje psihološka kočenja koja se uzima kao da su kočenja samog pokreta, zaista nema potrebe da ih se gleda kao takve ako pogledate na način na koji se Zajednica kršćana razvijala. Ili, izraženo drugačije, nema potrebe da ih se gleda kao stvarnost, jer u cijeloj stvari igra ulogu određena količina iluzije.
Moram reći da točka u vašem pitanju o unutarnjem radu ili pomaganju nije baš sada važna. Na mnoge načine, ono što sadrži vaše pitanje jednostavno ne postoji, posebno ako pogledate činjenice, jer ono što je bitno za pokret je snaga u njegovoj supstanci, zaista sama činjenica da pokret postoji. Moram reći da s obzirom na snagu u njegovoj supstanci smatram da je pokret esencijalno orijentiran u pravom smjeru i također mislim da sada ima osobinu da ide s duhovnim. Mogu vam dati razne vanjske primjere za to koje sam našao gledajući kroz zadnji broj vaših novina, gdje ste razmatrali neke točke u Knjizi otkrivenja pokazujući kako se ona može primijeniti na današnjicu.(2) Nije stvar u tome da li je to točno ili ne, ali sama činjenica da je pitanje postavljeno i s njim se bavilo na takav način — temeljeći na onom što je zapisano u supstanci koja se može povezati s duhovnim — pokazuje da se pokret zaista kreće u pravom smjeru.
Postoje mnogi uspjesi koji bi se mogli spomenuti, i mislim na izvorne, snažne unutarnje uspjehe. Reći ću to ovako: Svakako se može ubrajati u uspjeh da zaista možete raspravljati ove točke — s ozbiljnošću koja očigledno emanira iz ove zajednice — posebno kada znate da vaše novine već imaju tiražu od 6.000. U vaše ocjene morate uključiti pozitivne stvari, a ovo je sigurno veoma pozitivan rezultat. Kada pogledam sve te stvari koje idu u ovom smjeru ne mogu sebi ne reći kako je to izvanredno da je u religiji mnogo stvari postalo moguće na način koji je toliko različit od onog što je tu bilo prije. Gdje je, do sada, bilo moguće o ovakvim stvarima govoriti za 6.000 ljudi preko novina? I naravno čitatelja ima više od toga. Bilo je moguće u sektama, velikim i malim, koje nitko u stvari ne uzima ozbiljno; a ako je to napravila moderna teologija, tema je tretirana na nevjerojatan, racionalizirajući način. Sam ton s kojim je Knjiga otkrivenja raspravljana u vašim novinama je postignuće kada uzmete u obzir da ima tiražu od 6.000. To su stvari koje treba uključiti na pozitivnu stranu vaše procjene. Vrijednost koju im pridajem je potpuno objektivna. U svijetlu ovih stvari ne možete govoriti da pokret ima bilo kakva kočenja dostojna tog imena. Također morate uzeti u obzir kako snažno radi kult kada god se odvija. Ako se napredak nastavi kao do sada, tada će u vremenu od deset godina pokret zaista biti ono što je namjeravao biti za čovječanstvo. Dakle ako pitate da li smjer koji ste slijedili do sada treba održavati — a ne mogu vaše pitanje protumačiti nikako drugačije — tada je sve što mogu reći: Nema ni najmanjeg razloga da se stvari rade na drugačiji način. To je ono što mislim u vezi pokreta za religijsku obnovu.
Istina je, ipak, da u određenom pogledu neki pojedinci nisu funkcionirali na nivou pokreta kao cjeline. Oprostite da to izjavljujem tako otvoreno. Ali to bi trebao biti razlog za značajno zadovoljstvo, ne nezadovoljstvo, pošto to nudi jamstvo da će pojedinci sve više urastati u pokret koji je toliko ispunjen duhovnom supstancom. To su stvari koje jačaju duše. I postoji još jedna pozitivna stvar vrijedna spomena, to je način na koji je skinut veo sa raznih aspekata Knjige otkrivenja ovdje zajedno sa vama. Bojim se da ima mnogo iluzije uključene u način na koji su privatna kočenja koja postoje transferirana na pokret. Te stvari koje su transferirane na pokret su privatne, i one će sasvim sigurno uskoro biti ponovno uklonjene. To je kako ja to vidim, ali nisam siguran da se poklapa sa smjerom vašeg pitanja.
Također ne smijete ustuknuti od toga da se upitate kako iz vaše duše možete ukloniti sve zaostatke od protestantske teologije koji još mogu tamo vrebati. To mora biti iskorijenjeno, jer to predstavlja jedan ekstrem, kako što je katolička praksa drugi u suprotnom smjeru. Katolička crkva kaže: Ne trebamo se baviti s pojedinim svećenikom; pojedini svećenik je potpuno beznačajan, jer ono što je bitno to je supstanca predstavljena od crkve. Čim nosi ruho pojedini svećenik se gleda kao predstavnik crkve, i ne znam da je ikad itko u vlasti bio uznemiren zbog depresije koja napada pojedine svećenike, a kamoli za neke druge stvari osim depresije. Ove stvari im nisu važne jer računaju na duhovno vodstvo koje — premda je to ovih dana sasvim upitno —konačno ipak ukazuje prema duhu. Protestantizam se, s druge strane, stavivši cijeli naglasak na osobnosti, gotovo potpuno odvojio od duha. To je suprotni ekstrem, i to je ono što treba ukloniti iz vaših srca i duša. Vi zaista morate gledati prema realnosti duhovnog života, jer ta realnost postoji. Kakva god bila stvar s pojedincem, što god da se muti u njegovoj vlastitoj duši, mora shvatiti da se duhovni život odvija u objektivnoj stvarnosti. Ako uzmete u obzir da neki protestantski stavovi lako mogu još preostati u nekim dušama kao posljedica njihovih sveučilišnih studija ili njihova obrazovanja i tako dalje, tada ćete se moći iscijeliti od poteškoća koje možda imate u vezi s pokretom. Ne obraćam se pojedinim dušama s njihovim vlastitim privatnim osjećajima, jer to spada drugdje. Tako je isto i u Katoličkoj crkvi, jer naravno netko s problemima uvijek može ići na koledž po savjet i tako dalje. Ali prema laičkoj kongregaciji i vjernicima crkva predstavlja ujedinjenu frontu. Dodatni čimbenik kod Katoličke crkve je da je postepeno podlegla duhovnom vodstvu koje je ahrimansko. Može se dokazati da je to tako.
Početkom ovog stoljeća Papa tog vremena je izdao Encikliku protiv modernizma.(3) Znate da su te stvari uvijek formulirane frazama kao: Mi zabranjujemo, ili ne dopuštamo to i to. I zatim je napravljena pozitivna izjava. To je način kako je napisan Syllabus iz 1860-e, a tako i Bula o modernizmu.(4) Napravio sam neka istraživanja o tome i otkrio da je papska enciklika u stvari bila duhovno otkrivenje, tek kada je otkrivenje umetnuto u spis svaka pozitivna izjava u duhovnom originalu okrenuta je u negativnu izjavu, tako da je Bula kazala upravo obrnuto od onog što je duhovno otkriveno. To pokazuje da Katolička crkva prima svoja duhovna otkrivenja falsificirana od Ahrimana. Ipak, to ne znači da u vezi toga nema ničeg duhovnog. Taj duhovni element je prisutan u Zajednici kršćana na najpogodniji način za stupanj evolucije koji je čovječanstvo danas dosegnulo. Zajednica kršćana je utemeljena na duhovnom tlu od duhovnih bića u stvarnosti. Kada je to prihvaćeno s punom ozbiljnošću iscijeliti će svaku slabost duše. Sada imamo nekoliko drugih stvari za govoriti.
1.Emil Bock (1895-1959), Oberlenker Zajednice kršćana u o vrijeme. Friedrich Doldinger (1897-1973), Lenker Zajednice kršćana.
2.U časopisu Die Christengemeinschaft, 1/6 (6 rujna 1924), Emil Bock je objavio članak ‘Die Gegenwart als Weltenstunde. Die sieben Sendschreiben der Offenbarung Johannis’ (Sadašnje vrijeme i kozmički čas. Sedam pisama u Knjizi otkrivenja).
3.1907 Pio X je proglasio modernizam za ‘bazen sveg krivovjerja’. Sve njegove greške su odbačene u njegovoj Buli ‘Lamentabili sane exitu’ i u enciklici ‘Pascendi dominici gregis’. Od 1910 nadalje sav kler je morao dati takozvani ‘zavjet protiv modernizma’, obvezu koja nije poništena do 1967. Vidi R. Steiner Heilfaktoren fur den sozialen Organismus (GA 198), predavanje 30 svibnja, 3 i 6 lipnja 1920, i R. Steiner Vortrage und Kurse über christlich-religioses Wirken (GA 343), Dornach 1993, predavanje od 26 rujna 1921.
4.Enciklika pape Pia IX-og ‘Quanta cura’ od 8 prosinca 1864 uključivala je ‘Syllabus’ koji sadrži listu od 80 točaka navodeći moderne ‘greške’ mišljenja koje nisu kompatibilne s rimskim katolicizmom.
Početi ću vraćanjem na nešto spomenuto ranije, što ćemo zatim uzeti kao našu polaznu točku. Skrenuo sam vašu pažnju na primjetnu činjenicu da u težnjama podsvijesti ljudi postoji jaka potreba za duhovnošću i također da je ono što se događa površno na fizičkom planu nešto fundamentalno različito od onog što se stvarno događa u ljudskim dušama danas. Postoji zapanjujuća činjenica koja to ide dokazati. Prije par dana spomenuo sam izvanredan način na koji se sadržaj mojih predavanja na Goetheanumu za radnike oblikuje preko pitanja koje postavljaju sami radnici.(1) To otkriva nešto od težnji koje se razvijaju. Također sam pokazao kako se može ljudima govoriti iz duha Knjige otkrivenja samo ako se nađe pravi ton. Bez spominjanja Knjige otkrivenja kao takve može se govoriti u duhu Knjige upravo kao što mi sada radimo između nas.
Odlučio sam o sadržaju toga što ću vam danas govoriti iz cijelog konteksta naše rasprave. Zatim, zapanjujuće, jutros na mom predavanju radnicima pitano je pitanje koje je učinilo nužnim da im objasnim upravo iste znanstvene stvari o kojima sam namjeravao govoriti vama. Vidite kakvi efekti se odvijaju pod površinom; nešto se istinski duhovno odvija u tome da predavanja koja dajem ovdje prizivaju težnje u toj drugoj grupi ljudi, težnje koje inače ne bi imali. Nikada ne bih bio pozvan da to predavanje održim tamo da ovdje nisam govorio o Knjizi otkrivenja. Ipak sam dao to predavanje u odgovoru na pitanje koje je pitano ali kojeg nisam znao izvana. Ovakve stvari pokazuju kako je naše vrijeme dotaknuto od duhovnog života koji se uglavnom odvija ispod površine svijesti, duhovni život koji je velika briga svećenika koji moraju pokušati naći stupanj u kojem su duše sklone ući u duhovne stvari.
Naša razmatranja ovdje biti će vršena na način koji im dopušta da budu vođena od duha Knjige otkrivenja. Takva je ovdje dana situacija, ali jutros sam u odgovoru na pitanje istoj materiji morao prići sa sasvim drugog ugla. Ovakve stvari treba uzeti veoma ozbiljno, jer one su značajne. Sada se moramo upitati, dragi prijatelji, na koji je način terminologija apokaliptičara čak i još intimnija. Ako pogledate sve što sam rekao, shvatiti ćete da kada apokaliptičar govori o tome kako ljudska bića stoje usred cijelog univerzuma, on pred sobom ima jedinstvo zvjezdanog svijeta i zemaljskog svijeta, tako da on esenciju ljudskog bića povezuje sa zvjezdanim svijetom onoliko koliko i sa zemaljskim svijetom. Trebamo također realistično ukazati na ono što misli kada govori o zvijerima, o sedmoglavoj i dvorogoj zvijeri. (Otk. 13) Do sada smo govorili samo o onom što ljudsko biće može doživjeti iznutra. Naći ćete, međutim, da kada god apokaliptičar govori o zvijezdama stajaćicama on govori o božanskom duhu na način na koji se to još govorilo kroz Srednji vijek. Kada govori o planetima on govori o anđeoskim inteligencijama, o inteligencijama koje su anđeoske ili hijerarhijskog karaktera. A kada govori o zvijerima misli na nešto jednako određeno. U našem najviše unutarnjem biću pušta nas da učestvujemo i u kristalnim nebesima i nebesima zvijezda stajaćica i planeta, ali također i u onom što je temeljeno na animalnom karakteru cijelim putem kojim je evoluiralo, na tim zvijerima koje u Knjizi otkrivenja nastavljaju igrati ulogu. Što su one kada dođemo do vanjske, fizičke realnosti svijeta?
Kada god apokaliptičar govori o zvijeri on u stvari referira na snage i učinke kometa. Tek kada poznajete ovu terminologiju također ćete razumjeti ono što apokaliptičar zna o prirodi kometa, znanje koje je kasnije postalo potpuno pokopano. Dakle pogledamo prirodu kometa u svijetlu onog što nam kaže Knjiga otkrivenja. Uzmite kopernikanski sustav kakav se danas podučava u školama: Sunce, Merkur, Venera, Zemlja, Mars, zatim Jupiter i Saturn, a možete isto tako dodati Uran i Neptun. (Slika 6) Kretanja svih njih se mogu izračunati ukoliko izbjegnete pravljenje velikih grešaka i ako uzmete u obzir prilagodbe koje su uvijek bile neophodne. Morate samo usmjeriti vaš teleskop na točku koju ste izračunali i tamo ćete naći planet. Te se stvari mogu izračunati. Ali unutar našeg planetarnog sustava također imamo staze kometa. Mnoge staze kometa se također mogu izračunati, i te kalkulacije vode do sasvim izvanrednih rezultata, koji mogu podići puno uzbuđenja ako se jednostavno uzmu na način kako izgledaju prema današnjim astronomskim proračunima. Uzet ću baš jedan od njih kao moju polaznu točku.
U Parizu 1773 bilo je objavljeno da će Lalande, čuveni astronom, na akademiji održati predavanje o kometima.(2) Bile su glasine da će pokušati dokazati neizbježnost kolizije između kometa i Zemlje u istoj godini, jer je rečeno da će proračuni putanje kometa pokazati da sijeku zemljinu orbitu i tako uzrokuju koliziju.(3) Zamislite raspoloženje populacije u to vrijeme. Glasina je u cijelom Parizu izazvala paniku, posebno kada je bilo objavljeno da policija, koja uvijek djeluje korektno, nije mogla drugačije reagirati nego da zabrani predavanje na račun toga da je opasno. Bilo je mnogo pobačaja i preranih rođenja, ozbiljno bolesni ljudi su umirali, a katolički svećenici su napravili profitabilnu trgovinu dajući oproste pošto je svatko prije kraja svijeta želio primiti sakramente! Pošto se predavanje nije dogodilo, prošlo je dosta prije nego su ljudi saznali što je Lalande u stvari namjeravao reći. Lalande-ovi proračuni su bili sasvim ispravni i zaista su pokazivali da bi određeni komet križao zemljinu orbitu, i ako bi se sudario sa Zemljom to bi sigurno uzrokovalo da velike vodene mase oko ekvatora poplave kopnene mase koje leže između Sjevernog i Južnog pola. Ta strašna stvar se nije dogodila, a ipak je proračun bio točan.
Možemo naći što je u korijenu svega ovog, dragi prijatelji, gledajući na situaciju s jednim drugim kometom, čuvenim kometom Biela. U 1832-oj ljudi su pomno pratili na putanju kometa Biela i sve što se moglo matematički predvidjeti kao rezultat njegove putanje. Kada se komet pojavio ponašao se točno kako su proračuni prorekli. Došao je toliko blizu Zemlje da su ljudi rekli: Svaki puta kada se pojavi bliže je Zemlji, dakle doći će vrijeme kada će to postati opasno. Pošto se Biela komet približava zemljinoj orbiti svakih šest do sedam godina, ogromna pažnja je na njega bila fokusirana 1840 kada su proračuni pokazali da će se toliko približiti zemljinoj orbiti da će biti trinaest puta bliže nego Mjesec. Stvari su izgledale stvarno mrgodne! Kako je komet nastavljao dolaziti sve bliže i bliže zemljinoj orbiti, astronomi su primijetili da što bliže dolazi postaje sve više prigušen. Kada se opet opasno približio Zemlji 1846 opazili su da nije samo prigušeniji već i da se razdvojio na dvoje. U 1860 uvjeti nisu bili pogodni za promatranje, tako su ljudi postali veoma radoznali u vezi njegova sljedećeg pojavljivanja 1872. Ako bi kalkulacije bile točne kao što su bile od Lalande-a za komet iz 1773, mislilo se da će vjerojatno doći do katastrofe. Bio sam samo mali dječak u 1872, ali se jasno sjećam letaka koji su dijeljeni gdje sam živio, a naravno dijeljeni su isto tako i drugdje, navodeći: Svijet ide svom kraju. Svatko je govorio i pisao o tome. Bilo je mnogo anksioznosti, premda vam u ovom slučaju ne mogu dati nikakvu statistiku o pobačajima, smrtima ili odrješenjima! Dobro se sjećam uzbudljivih predviđanja kako se dan približavao; ali što se dogodilo? Komet se nije pojavio. Umjesto toga bila je čudesna, predivna kiša meteora, kao da vatra pada s neba na Zemlju iz noćnog neba u mnoštvu sićušnih iskrica koje se gase. Razdvojivši se na dvoje, komet se zatim nastavio dezintegrirati u ništa drugo već male djeliće koje je zemljina atmosfera mogla apsorbirati i koji su postali sjedinjeni s bićem Zemlje. Izabrao je put da postane apsorbiran od Zemlje.
U 1832 dobro poznati astronom, Littrow, objavio je traktat koji je bio veoma zanimljiv.(4) Još mogu preporučiti da ga se prouči, čak i danas; veoma je zanimljiv i njegovi složeni proračuni su potpuno točni. Tu je netko tko je znao o čemu govori. Napravio je proračun koji je sve mogućnosti uzeo u obzir. Razradio je da u 1832 ne može još biti nesreće prouzročene kolizijom, ali je rekao da ako sve ostane kako je bilo kada je kurs kometa nacrtan i dok je još bio jedno tijelo a ne razdvojen, tada bi se nesreća sasvim sigurno dogodila u 1933; 1933 je ono što je rekao. Dakle da je komet ostao kao što je bio, tada bi definitivno bila katastrofa u 1933 u kojoj bi se oceani raširili nad Zemljom u ogromnim poplavama, čineći da život na Zemlji izumre. Umjesto toga, komet se dezintegrirao; u sićušne čestice koje su apsorbirane od Zemlje, Zemlja se prehranila ovom kozmičkom supstancom. Dakle umjesto kolizije u 1933 — ta godina sada nije daleko — ono što je Zemlja apsorbirala produhovljeno je drugim supstancama, i duhovno se uzdiže. Zemlja probavlja komet i nešto duhovno se uzdiže. Dragi prijatelji, na Zemlji se s vremena na vrijeme zaista uzdiže produhovljena supstanca kometa.
Kazati ću vam svrhu toga, jer postoji duboka kozmička svrha. Često sam spominjao neke sasvim groteskne stvari koje su se događale kada je željeznica tek izgrađena. Jedna od njih je da kada je gradnja željezničke pruge raspravljana, načelnik pošte u Berlinu(5) je uzvratio da isprati dvije poštanske kočije svakog tjedna u kojima nema putnika, dakle kakva bi bila svrha gradnje željezničke pruge. Druga stvar koja se dogodila bila je da kada je bilo zatraženo mišljenje stručnjaka o gradnji željezničke pruge od Nuremberga do Fürtha, komisija liječnika u Nurembergu je preporučila odustajanje od gradnje takve stvari pošto će kao posljedica ljudski nervi strašno patiti; ne bi joj trebali biti izloženi jer će biti oštećeni u tijelu i duši; ali ako bi se osjećalo neophodno predati toj budalastoj težnji, tada bi bilo preporučljivo barem izgraditi visoke zidove od dasaka sa obje strane željezničke pruge da se spriječi da farmeri budu potreseni.(6) To je bilo znanstveno mišljenje dano od komisije liječnika u Nurembergu. Danas ismijavamo maloumnost takvih ljudi. Ali kao što sam često rekao, ne mogu se tako smijati jer su oni bili u pravu prema znanstvenom znanju njihova vremena. Prema onom što je u to vrijeme bilo poznato morate reći da bi ljudi uništili živce ako bi putovali vlakom, i u izvjesnoj mjeri to je zaista slučaj. Ako uspoređujete ljudske nerve danas s nervima onih koji su živjeli prije nekog vremena otkriti ćete malu indiciju koja u nekoj mjeri liječnike Nuremberga oslobađa optužbe. Ono što je znanost govorila bilo je, u stvari, da ljudska bića neće moći podnositi zahtjeve od njihovih fizičkih tijela preko astralnih tijela ako astralno tijelo, životinjski dio ljudskog bića, ne bi stalno primalo popravak, terapiju, preko onog što zrači natrag na površinu Zemlje od apsorbiranih supstanci kometa, uravnotežujući ljudske sposobnosti.
Dakle ovdje imamo ljudsko biće smješteno u univerzum na izvanredan način. Ovdje je komet Biela u 1872. Vatra pada s neba; Zemlja to apsorbira na način da netko s duhovnom vizijom može vidjeti kako se vraća i vrši utjecaj na ljudsko astralno tijelo bilo povoljno ili nepovoljno. Postoje kometi koji utječu na ljudska bića na način koji sam opisao terapeutski uravnotežujući njihovu nervozu, a postoje drugi koji oslobađaju divlje astralne snage kada ponovno nađu svoj put do zemljine površine nakon što su bili apsorbirani. To je kako apokaliptičar gleda na pojavljivanje kometa. Kada opisuje zvijeri također opisuje pojavljivanje kometa, smješta ih usporedo jer ih se može gledati kao paralelne pojave; povlači paralelu sa sedmoglavom zvijeri jer su u to vrijeme takve stvari bile mnogo bliže povezane s cjelokupnim fizičkim svijetom i jer je tada postojao komet koji se razdvojio na sedam dijelova, tako na nebeski način izražavajući nešto što se događalo na Zemlji. Slično je s kometom povezana i zvijer s dva roga, kometom s dva repa.
Dragi prijatelji, kometima su pridodana divlja praznovjerja i ona su spriječila da se na njihovo značenje gleda u pravom svijetlu; njihove putanje su samo bile ucrtavane i ljudi su bili iritirani s njihovim ćudljivim ponašanjem. Jedino se ponekad neki inteligentni mislilac kao što je Hegel udostojio skrenuti pažnju na različite vrste povezanosti između prirode kometa i prirode Zemlje.(7) Hegel, koji nije imao averziju prema povremenoj čaši pjenušca, napravio je potpuno ispravnu opservaciju da su dobre i loše godine za vino povezane s kometima.
Sada na cijelu stvar pogledajmo na kozmičkoj skali, dragi prijatelji. Zemlja upija supstancu kometa i ponovno je predaje u produhovljenoj formi; to se zatim sjedinjuje s astralnim tijelima ljudskih bića bilo na dobar ili na loš način. Kada u određeno vrijeme vidimo komet na nebu, gdje je on nakon toga? Na predavanju koje sam dao u Parizu 1906 skrenuo sam pažnju na činjenicu da supstanca kometa sadrži cijanid, sjedinjenje ugljika i dušika.(8) Bilo je to dosta prije nego je to vanjska znanost počela spominjati, ali kasnije je to dokazala spektralnom analizom. Činjenica da u kometima postoji cijanid je veoma važna, jer distribuirana u sićušnim količinama nad cijelom Zemljom ta supstanca je potrebna za pročišćavanje astralnih tijela. Postoji neizmjerno veliki kozmički liječnik na radu u kozmosu koji je više-manje stalno zauzet propisivanjem ovakvih terapija. Samo promislite: Ono što iznad nas u jednom periodu vidimo kao komet na nebu postaje zatim atomizirano kao što sam opisao; dolazi dolje sa neba u kišama vatre; kasnije je u tlu a još kasnije kreće se iz tla u biljke, u njihovo korijenje, stabljike, lišće i cvijeće. Mi jedemo depozit kometa, kometni kvasac koji je Zemlji dan od kozmosa, jedemo ga sa samim našim kruhom. Kada apokaliptičar kontemplira ovu pojavu vidi povoljne učinke od jednog kometa i nepovoljne od drugog kako se dižu pred njegovom duhovnom vizijom. Zvijer će biti oslobođena iz njenog zatvora na Zemlji; to je ono što je komet u kozmičkom smislu. To da će Zvijer biti oslobođena značajno je za razvoj ljudskih bića. Ovakve stvari su neizmjerno snažne stvarnosti, velike i značajne točke u evoluciji čovječanstva i Zemlje.
U 1933, dragi prijatelji, postojala bi mogućnost za Zemlju i sve što na njoj živi da izumre kada ne bi postojao i drugi mudri aranžman koji se ne može kalkulirati. Jednom kada je komet preuzeo druge forme kalkulacije ne mogu više biti točne. Ono što treba reći u smislu kako je mislio apokaliptičar je: Prije nego eterski Krist može biti shvaćen od ljudskih bića na pravi način, čovječanstvo se prvo mora nositi s pojavom Zvijeri koja će se dići 1933. To je ono što nam jezik apokaliptičara govori. Ovdje se pogled na duh ujedinjuje s pogledom na prirodu. Ono što je tamo u kozmosu postaje nam jasno u njegovu temeljnom duhovnom karakteru. Uzmite način na koji su seljaci opisali ono što su vidjeli 1872 dok su stajali i gledali kišu svijetla, i dodajte tome ono što nam kazuje duh kao što sam to opisao, i usporedite to s mnogim opisima u Knjizi otkrivenja, i vidjeti ćete da se čak i same korištene riječi podudaraju. Vidjeti ćete da Knjiga otkrivenja govori o stvarnim prirodnim događajima.
To su stvari koje opravdavaju nazivanje Knjige otkrivenja knjigom sa sedam pečata. Oni na ovaj način trebaju biti odpečaćeni da bi se otkrilo što se u stvari mislilo. Kada ljudi pitaju zašto nam apokaliptičar daje knjigu koja je zapečaćena mislim da to pitanje nije ništa inteligentnije nego kada netko pita da zašto mi pečatimo naša pisma kada ih šaljemo u zatvorenim kovertama. Pečatimo ih da ih ne bi mogao čitati onaj kome nisu namijenjene. Isto vrijedi i za apokaliptičara.On je želio da Knjigu otkrivenja čitaju samo oni koji su za to pozvani. Nitko neće znati kako otvoriti pečate tko nije najprije, mogli biste reći, primio odgovarajući nož za sječenje papira od duhovnih snaga.
Dragi prijatelji, u 1872, kada se pretpostavljalo da će se taj komet vratiti, umjesto toga bila je kiša svijetla. To znači da je sve već bilo mnogo više produhovljeno nego kada se komet ranije pojavljivao. Ovaj komet će se sada jedino pojaviti u obliku kiše zraka svijetla koje padaju na Zemlju. Ono što se dogodilo krajem 1870-ih to je da je vladavina Mihaela došla dolje na Zemlju u toj kiši zlatnog svijetla.
Dakle imamo prirodne događaje koji su u stvari duhovni događaji, i duhovne događaje koje imaju snagu da budu prirodni događaji. Tek kada u svijet možete prodrijeti s intenzitetom koji sve prirodne događaje čini duhovnim događajima i koji svim duhovnim događajima daje intenzitet prirodnih događaja zaista ćete steći uvid u tvorevinu svijeta. Tada će se moralno i prirodno sjediniti u jednu evoluciju, i pojaviti će se sklonost da se znanje prihvati kao sadržaj religijskog života. Tada više neće biti potrebe pribjeći opravdanju da jedino vjera, a ne znanje, treba dati sadržaj religijskog života.
To je ono što možete steći kroz dublji pristup Knjizi otkrivenja. Nadam se da ćemo završiti ova razmatranja sutra ili prekosutra.
1.Vidi predavanje V.
2.Joseph Jerome de Lalande (1732-1807), pravnik i astronom, postaje profesor astronomije na College de France u 1761 i direktor pariškog Opservatorija 1768. Glavna djela: Traité d’astronomie, Paris 1764, i Bibliographic astronomique, Paris 1803.
3.R. Wolf Handbuch der Astronomic, ihrer Geschichte und Litteratur, Zurich 1892 (Knjiga III, Odjeljak 578) sadrži slijedeći opis.
‘Veliko uzbuđenje je nastalo u proljeće 1773 objavom da bi Lalande s Akademije predavao o "Kometima koji bi mogli doći blizu Zemlje". Zbog prekomjernog broja predavača na tom zasjedanju, Lalandeov govor je morao biti otkazan. Kao posljedica toga — nije poznato da li zbog gluposti ili zlonamjerno — raširila se glasina da je namjeravao objaviti kraj svijeta za 12 svibnja zbog zemljina sudara s kometom, ali ga je u tome spriječila policija. Sama glasina je bila dovoljna da raširi takvu paniku i strah da dok je cijeli Pariz čekao dan djeca su se rađala prerano i ljudi su umirali od šoka, dok je beskrupulozni kler vodio vruću trgovinu prodajući odrješenja za zelenaške iznose. Žurna publikacija Lalandova predavanja i razni pokušaji, i šaljivi i ozbiljni, da se otklone nesporazumi malo su napravili da se smiri situacija. Sve dok strašan dan nije prošao bez bilo kakvog incidenta ljudi se nisu vratili normalnom duševnom stanju.’
4.Johann Joseph von Littrow (1781-1840), profesor astronomije u Krakovu i od 1819 u Beču gdje je također bio direktor Opservatorija. U njegovoj raspravi Über den gefürchteten Kometen des gegenwärtigen Jahres 1832 and über Kometen überhaupt, Beč 1832, o kometu Biela izjavio je slijedeće:
`Ove godine (1832) komet će dodirnuti točku samo 2⅓ zemljina promjera udaljenu od zemljine orbite, iako ne od same Zemlje, 29 listopada. Da bi se to dogodilo sam Zemlja bi morala biti u toj točci na njenoj orbiti 29 listopada. Međutim, na taj datum Zemlja će biti daleko od točke na njenoj orbiti koja bi je dovela tako blizu kometu da bi uzrokovalo našu brigu ... Bilo bi drugačije da komet, koji će biti najbliže Suncu 27 studenog, ne bi došao najbliže Suncu do 28 prosinca. Kada bi to bio slučaj, komet bi zaista došao blizu Zemlji kao što je gore navedeno ... To se ne bi trebalo dogoditi u cijelom trajanju tog stoljeća. Neće sve do 1933 kometov najbliži pristup Suncu pasti na zadnji…… prosinca ako, dakle, nastavlja po sadašnjoj orbiti u trajanju od 6ľ godina. Međutim, distorzije njegove orbite koje će uzrokovati planeti, osobito Jupiter, u tom dugom periodu dovesti će do mnogih promjena u njegovoj orbiti tako da će zbog njih više teško ili nikako predstavljati ikakvu opasnost za Zemlju.’
5.Karl Ferdinand Friedrich von Nagler (1770-1846), Glavni upravitelj pošte Berlina.
6.Vidi R. Hagen Die erste deutsche Eisenbahn, 1885, i M. Kemmerich Kulturkuriosa, Munich 1909.
7.U Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770-1831) Encyklopädie der philosophischen Wissenschaften im Grundrisse, izd. C. Michelet, Berlin 1847, Dio 2.
8.Rudolf Steiner je predavao u Parizu od 25 svibnja do 14 lipnja 1906. Sažeci Edouard Schuré-a o ovim predavanjima su uključeni u svezak Kozmogonije, Dornach 1987. Međutim, Schuré nije zapisao što je Rudolf Steiner rekao na ovom mjestu. Činjenica da spektralna analiza pokazuje da je cijanid prisutan u supstanci kometa postalo je opće znanje oko godine 1910 u vezi s pojavom Halleyeva kometa. Astronomi su toga bili svjesni krajem devetnaestog stoljeća.