.Kada je netko iniciran u drevne Misterije, prvo je doživio svoje cijelo razumijevanje, svoj cjelokupni ljudski duševni sastav, vođen prema značenju ciklusa svjetskih kulturalnih evolucija, ciklusa koji se odvija u sedmicama. U Knjizi otkrivenja imamo jasan naknadni eho onog što rezultira iz principa inicijacije drevnim Misterija. Broj sedam je sadržan u knjizi otkrivenja na mnoge različite načine, uključujući strukturu, njenu kompoziciju, i njen sadržaj. Tada, naravno, stvari povezane s brojem sedam nisu bile s njim povezane u bilo kojem vanjskom smislu na način kako bi danas mogli zamišljati. Umjesto toga, osoba o kojoj se radi bila je inicirana u sveukupan način na koji brojevi rade i tkaju.
Ovdje bih želio skrenuti vašu pažnju, dragi prijatelji, na nešto što sam objasnio u sasvim drugom kontekstu u drugom ciklusu predavanja koji dajem o znanosti govora. (1) Morao sam objasniti kako je moguće imati doživljaje u glasovima govora, ali da je danas čovječanstvo izgubio sposobnost da ima doživljaje kroz glasove govora. Uzmite u obzir kako glasovi govora sadrže elemente formativne, žive Riječi i kako kroz doživljaje takvih glasova kroz kombiniranje tih zvukovnih elemenata može biti formiran predivan kozmički doživljaj, kojih je približno 32. Stavite sebe u vrijeme — a bila su vremena kada je to za ljudska bića bila stvarnost — koje je živjelo i kretalo se u tim elementima glasova govora, živopisno doživljavajući čudo da se može oblikovati svijet kroz doživljavanje ova 32 glasovna elementa. U formiranju govora, u formativnom oblikovanju Riječi, osjećalo se tkanje duha koji je pratio doživljaj govorenja. Doživljavalo se kako u glasovima govora žive bogovi.
Od ova 32 glasa lako je doći do toga da su oko 24 suglasnici a oko sedam samoglasnici — naravno da su ovakve stvari uvijek približne. U smislu otvaranja Ivanova evanđelja — ‘U početku bijaše Riječ’ — možete tada osvijetliti sliku, o kojoj se također može misliti kao o slici apokalipse, o Alfa i Omega okruženog sa sedam anđela — samoglasnika — i 24 starješine — suglasnika. U ovom smislu se također osjećalo da je tajna univerzuma u potpunosti živjela — na način kako sam već objasnio — u onom što je intonirano u svetom govoru kulta. Tako se celebrirajući kult osjećala moćna prisutnost kozmičkog sadržaja koji postoji u ovoj simboličnoj slici.
Čovječanstvo svakako mora ponovo početi osjećati gdje su u mudrosti Misterija traženi bogovi. Nisu traženi u toliko udaljenoj, transcendentalnoj oblasti kako se danas zamišlja. Njihova pripojenost je gledana u stvarima kao što su glasovi govora. ‘Kozmička Riječ’ je označavala da kroz univerzum tka, ono u čemu ljudska bića sudjeluju preko njihova vlastita govora.
Isto je i s brojevima. Naša sadašnja ideja o brojevima je potpuno apstraktna u usporedbi s načinom na koji se na njih još gleda u Knjizi otkrivenja. U ranim kršćanskim stoljećima bilo je pojedinaca koji su u nekoj mjeri razumjeli Knjigu otkrivenja jer je još postojao osjećaj za tajnu brojeva, jer su se specifične veze u strukturi niza brojeva još doživljavale. Niz brojeva nije uziman na način kako ga mi danas uzimamo kao nizanje jednog broja sa slijedećim. Ljudi su doživljavali ono što je sadržano u tri, u četiri; doživljavali su zatvorenu prirodu tri, otvorenu prirodu četiri, prirodu pet, tako usko povezane s bićem čovjeka. Osjećalo se da je u brojevima nešto božanstveno, baš kao što se nešto božanstveno također nalazilo u napisanim slovima i glasovima govora.
Kada je pojedinac u drevnim Misterijima jednom dosegnuo stupanj kada je za njega bilo vrijeme da bude iniciran u tajne brojeva njegova dužnost je bila misliti i osjećati u nizu tih tajni brojeva. Razmotrite što to obuhvaća. U glazbi s oktavom imamo sedam nota, osma je, kao prva. Kod duge imamo sedam boja. Postoje također i drugi fenomeni u prirodi koji uključuju broj sedam. Zamislite da se u prirodi dogodi da se boje duge pojave u drugačijem poretku; cijeli univerzum bi time bio u metežu. Ili promislite o drugačijem poretku nota na glazbenoj skali; glazba bi postala nepodnošljiva.
Onom koji će biti iniciran bilo je pokazano da, kao i u prirodi, postoji također zakon primijenjen na duševno biće čovjeka. Nakon njegove inicijacije očekivano je da ne izlijeva svoje misli proizvoljno amo tamo, jer je sada bio obvezan misliti u skladu s brojevima, iznutra doživjeti tajnu brojeva u načinu kako živi i tka u svim bićima i svim procesima, u načinu kako živi u prirodi.
Knjiga otkrivenja je pisana u dobu kada je još bilo potpuno valjano za ljudska bića da budu usred kozmičke tajne broja sedam ili dvanaest ili dvadeset četiri, ili broja tri. Od početka našeg doba duše svijesti, što znači od prve trećine petnaestog stoljeća, vraća se važnost onog što je prije postojalo prema striktnoj valjanosti broja sedam, i osim toga također se počinju javljati promjene u samom broju sedam. Mi više nismo u sretnom položaju doživljavanja evolucije koja se odvija striktno u skladu s brojem sedam. Dosegnuli smo stupanj u evoluciji Zemlje kada tajne brojeva počinju ulaziti u nepravilnosti, tako da su za nas tajne brojeva dobile novi značaj.
Dok uživamo nalazeći kako tajne brojeva žive u dokumentu kakav je Knjiga otkrivenja, također je slučaj da kada na živ način uđemo u građu kakva je ova Knjiga, preko naših osjetila postajemo sposobni shvatiti sve one stvari koje se odvijaju izvan zakona brojeva. Mogli bi reći da na određeni način mi izdvajamo naš život od tajni brojeva. Moramo, međutim, naučiti kako ih koristiti u obliku koji je sada pogodan za ljudske događaje na Zemlji, i kako ih trebaju uzeti u razmatranje svećenici na polju religije.
Rekavši ovo, sada ću, međutim, govoriti o određenim pojavama jer se još odvijaju u skladu s tajnama brojeva, jer to je na neki način spor proces da se svjetski događaji izdvoje od tajni brojeva i uđu u način odvijanja koji s njima nije vezan. Način mišljenja u drevnim Misterijima bio je gledati velike cikluse vremena kako slijede svoj tijek u broju sedam, a također i druge, manje i još manje cikluse.
U sedam kongregacija koje su postojale kao suvremenici kao stvarne konkretne grupe na Zemlji također vidimo nastavljanje starih kultura kao i početak novih kulturalnih doba. Ali s druge strane postoji i manji ciklus kojeg možemo naučiti razumjeti preko Knjige otkrivenja. Taj manji ciklus, dragi prijatelji, sada želim s vama razmotriti.
Gledajući natrag na vrijeme kada se na Zemlji odvio Misterij na Golgoti nalazimo, s obzirom na duhovnu evoluciju ljudskih bića, arhanđeosku vladavinu Orifiela,(2) onog arhanđela koji je svoje impulse primio pretežno od snaga Saturna. Nakon toga dolazimo u doba kada je vladajući arhanđel bio Anael, zatim u doba Zakarijela, zatim u doba Rafaela, zatim u ono od Samaela, zatim Gabriela, i onda u sadašnje doba Mihaela. Imamo prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto i sedmo doba, tako smo s obzirom na ovaj manji ciklus unutar našeg većeg petog ciklusa mi u sedmom dobu. Živimo u dobu koje bi morali opisati kako slijedi ako ćemo koristiti današnji način formuliranja stvari: Živimo u dobu pet/sedam, petom post-atlantskom kulturalnom dobu, petom većem ciklusu ljudske evolucije, i — s obzirom na manji ciklus doba vladavine arhanđela — živimo u sedmom dobu, koje se isprepliće s onim većim.
Sedmo doba, dragi prijatelji, označava zadnji stupanj. Dobu u kojem smo sada prethodilo je šesto, ono od Gabriela. U šestom dobu odlučene su mnoge velike stvari, i napravljena priprema za zadnje. Ali doba prije njega također još radi u tom šestom dobu. Doba Mihaela je počelo oko 1879, doba Gabrijela oko 1471. Prije toga je bilo doba Samaela, arhanđela koji je svoje impulse primio od Marsa; to je bilo peto doba.
Točka u vremenu kada je počelo peto post-atlantsko kulturalno doba pojavila se tijekom doba kada je vladao arhanđel petog kraćeg doba. Tijekom pete arhanđeoske vladavine, taj arhanđeo već je tri do četiri stoljeća pripremao svitanje petog post-atlantskog kulturalnog doba. Tako se, bivajući već u napredovanju, manje doba podudaralo s početkom većeg doba. To znači ništa manje nego da su veća doba pripremljena od duhova srednje hijerarhije. Treća hijerarhija, kojoj arhanđeli pripadaju, članovi su koji služe višim hijerarhijama. Zakon brojeva dovodi do toga da se na početku petog doba peti arhanđeo na vrhu svog manjeg doba poklapa s višim bićem više hijerarhije koje je također u broju pet.
To je dobro dok, relativno govoreći, ljudi govore o ovakvim stvarima, ali o njima se govorilo duže nego netko obično zamišlja. Na mjestima kao što je škola Chartres te tajne su čak spominjane u dvanaestom stoljeću. U to vrijeme je još postojao jezik apokalipse. Uvijek je slučaj da se univerzum gledao, takoreći, u perspektivi, u aspektu, broja.
Kada Platon kaže: ‘Bog matematizira, Bog geometrizira,’(3) to se ne odnosi na našu apstraktnu geometriju ili matematiku već na ono duboko iskustvo koje su ljudi u drevnim vremenima imali u vezi oblika i brojeva. Materijalizam danas to ismijava, ali u stvari svugdje možemo vidjeti da je zakon broja sedam također na djelu u organskom životu. Uzmite u obzir vrijeme koje je potrebno da se nešto razvije i zatim to slijedite gledajući leptire ili pojavljivanje larvi ili period inkubacije određenih bolesti. Svugdje ćete na djelu naći zakon broja sedam. Posvećenima je pokazano da brojevi proizlaze iz same prirode stvari, i to je zauzvrat privlačilo njihovu pažnju kako stvari stoje u sveukupnom kozmičkom kontekstu.
Traži da se uspravimo i primijetimo, dragi prijatelji, kada čujemo: Arhanđeo koji je u broju pet svoj period vladavine počinje u vezi s petim post-atlantskim dobom sa snagama koje emaniraju od Marsa. Ako doba počinje sa snagama Marsa — čak iako se na to aludiralo sasvim površno — tada je u tome nešto ratoborno.
Vidimo da su kulturalna doba odvojena jedna od drugih važnim događajima. Ali također vidimo da je postojao važan događaj koji je razdvojio atlantski period od sadašnjeg, post-atlantskog perioda — koji je kao peti period sada dosegnuo svoje peto kulturalno doba — i taj period je ledeno doba poznat kao Veliki potop, pad stare Atlantide i uzdizanje novih kontinenata. Sada živimo u petom post-atlantskom dobu, a šesto i sedmo doba će slijediti. Katastrofa koja će odvojiti slijedeći veliki period — nakon petog, šestog i sedmog doba — neće biti samo vanjski događaj u prirodi kao što je ledeno doba i sve što nam je pričano o Velikom potopu. Odvajanje između petog i šestog perioda pokazati će se više u oblasti morala. Rat svih protiv svih, o kojem sam često govorio, biti će moralna katastrofa koja će odvojiti peti od šestog velikog perioda zemljine evolucije. Naravno da će također biti povezan s događajima u prirodi, ali ti događaji u prirodi će više biti u pozadini.
Peto kulturalno doba je uvedeno s onim što dolazi kroz Samaela od Marsa, svadljivi duh, u čemu su elementi sukoba doneseni dolje iz duhovnog svijeta. Na početku doba duše svijesti također u manjem nizu vidimo kako naše peto post-atlantsko doba sadrži nešto od predosjećaja, proročkog-predosjećaja o tome što će se dogoditi na zatvaranju većeg post-atlantskog perioda kao cjeline, kada jednom iza petog kulturalnog doba bude slijedilo šesto i sedmo.
Slušajući glasove onih koji govore na prekretnici od četrnaestog do petnaestog stoljeća koji su još nešto znali o tajnim procesima iza onih vidljivih, čak ćete i tada, u to vrijeme Samaelove vladavine Marsa, čuti naznake o kraju našeg većeg post-atlantskog perioda, premda samo u sitnim aluzijama. Kada jednom uspostavite korelaciju između broja i onog što se događa, počinjete misliti apokaliptički. Učite univerzum čitati apokaliptički i naći ćete da se otkrivaju bezbrojne tajne ako svijet naučite gledati na apokaliptički način.
Mislite sada o tome kako naše vrijeme leži u malom dobu Mihaela i također u petom post-atlantskom kulturalnom dobu kao i u većem ciklusu post-atlantskog perioda. Istražimo značenje toga. Mi živimo u petom većem periodu Zemlje, post-atlantskom periodu. Ovaj peti period je onaj koji je u značajnoj mjeri razdvojio ljudsko biće od božanskog svijeta. Ljudi Atlantide su definitivno osjećali da su ispunjeni Bogom; više nego što su se osjećali kao individualna ljudska bića osjećali su se umotani u ogrtač Boga. Ljudska bića su tijekom Atlantide osjećala više da postoji Bog nego pojedinac.
Svrha našeg post-atlantskog perioda je, esencijalno, napraviti ljudsko biće nezavisnim, razdvojiti ljudsko biće od božanstva, i to je ono što se polako i postepeno događa kroz četiri kulturalna doba. Počelo je polako u drevnom indijskom kulturalnom dobu koje se definitivno još može osjetiti u Misterijima Efeza. U drevnom indijskom kulturalnom dobu ljudsko biće se još osjećalo unutar božanstva, dok se sasvim snažno razdvojilo tijekom drugog kulturalnog doba, onog drevne Perzije. U trećem kulturalnom dobu se osjećalo još i više odvojenim, tako da je počelo osjećati da se u daljini približava smrt. U grčko-latinskom kulturalnom dobu smrt se osjećala u tolikoj mjeri da je skovana izreka: ‘Radije prosjak u zemlji živih nego kralj u podzemlju.’(4)
Sada je naša sudbina u petom kulturalnom post-atlantskom dobu sve više nalaziti do sebe smrt kao suputnika, kao što sam jučer spomenuo, trebati će nam moralne snage ako ćemo izdržati tu stalnu prisutnost smrti. Dakle za nas je važno da naše vrijeme u neposrednoj sadašnjosti vidi dušu svijesti — praćenu stalnom prisutnošću smrti pokraj ljudskog bića — podudarajući se s dobom Mihaela, takvom vladavinom arhanđela koja označava vrstu kraja, vrstu kulminacije savršenosti, ali uključujući istovremeno i dekadenciju i savršenost.
Mihael, Duh koji je živio u Suncu, najvažniji sluga Krist-Duha na Suncu, doživio je Misterij na Golgoti s druge strane. Čovječanstvo je na Zemlji doživjelo Misterij na Golgoti na takav način da su vidjeli Krista kako se približava. Mihael i njegovi domaćini, koji su tada još bili na Suncu, doživjeli su ga kao da Krist mora otići.
Dragi prijatelji, moramo dopustiti da dva pola ovog vrhunskog kozmičkog događaja rade na našim dušama: „hosanna“ na Zemlji, dolazak Krista na Zemlju, i odlazak od domaćina Mihaela gore u Suncu. To dvoje pripada zajedno.
Upravo u ovom našem dobu Mihael je doživio veliku metamorfozu. Početak njegove vladavine zahtijevao je da slijedi Krista u dolasku dolje na Zemlju, dok će u budućnosti njegova vladavina zahtijevati koračanje ispred Kristovih djela na Zemlji. Naučiti će se opet razumjeti što se mislilo s riječima: Mihael ide ispred Gospoda. Prije Orifiela bilo je naravno također doba Mihaela, i u Starom zavjetu posvećenici u Aziji govore o Mihaelu kako ide ispred Yahweh; baš kao što lice osobe kao njen najistaknutiji dio ide ispred nje, tako su oni govorili o Mihaelu kao o Licu Yahweh, i tako mi moramo naučiti govoriti o Mihaelu kao o Licu Krista. Ali mi smo sada u različitom dobu. Određene stvari sada moraju postići svoje najveće savršenstvo. Moramo na neki način učiti da napravimo nešto plodonosno što do sada nije moglo biti plodonosno.
Uzmite sedam kongregacija Knjige otkrivenja. Svaku možemo dodijeliti jednoj vladavini arhanđela, ako uzmemo prvo doba, koje ide usporedo s Krist-događajem i početkom kršćanstva i koje se još odvijalo kada je Knjiga otkrivenja pisana, vidjet ćemo da nam je predstavljeno kongregacijom u Efezu. U skladu s Knjigom otkrivenja kongregaciju u Efezu možemo također vidjeti kao onu koja je vezana za kršćanstvo svojom prvom ljubavlju. Sve to može biti shvaćeno preko tajni brojeva.
Slijedeće doba do kojeg dolazimo je ono od Anaela koji vuče svoje snage iz Venere. U tom dobu nalazimo velika djela ljubavi koja su izvršena za širenje kršćanstva, bezbrojna djela ljubavi, posebno ona koja još žive u tragovima irskih redovnika koji su kršćanstvo raširili diljem Europe. U drugim aspektima kršćanskog života, također, pod vladavinom Anaela nalazimo ljubav kao vrhovnu.
Zatim dolazi vladavina Zakariela koji vuče svoju snagu od Jupitera, uglavnom snagu mudrosti, snagu koja je, međutim, u tom dobu bila slabo shvaćena. Također, umjesto stvarne vladavine Jupitera, vladavina arhanđela se počela povlačiti u pozadinu. Čovječanstvo na neki način više nije dosezalo oblast Jupitera; zanijekalo je duh Jupitera. Značajan koncil u Carigradu, onaj osmi koncil koji je evoluciji čovječanstva toliko oduzeo ukidajući trihotomiju, pada u ovo doba.(5)
Sada dolazi doba kada je bilo na djelu nešto slabo primijećeno u vanjskoj povijesti. Nakon završetka doba Zakariela čovječanstvo je u osnovi bolesno u duši. Čovječanstvo je zaista bilo sasvim bolesno, i supstance bolesti su se širile od Istoka prema Zapadu, strašne supstance bolesti koje su kršćanstvo dovele u opasnost jer su potjecale od materijalizma, jer materijalizam je probio svoj put u kršćanstvo. Pošto je doba mudrosti Jupitera bilo završeno postalo je moguće da se unutar kršćanske kulture osjeća materijalizam.
Iza svega ovoga je bilo nešto izvanredno što je na Zemlji bilo prisutno samo kao projekcija. Iza svih ovih ostataka koji su bili kao bolest bilo je nešto izvanredno u dobu koje je na Zemlji slijedilo ono od Zakariela od desetog, jedanaestog stoljeća nadalje, dobu Rafaela, liječnika među arhanđelima. To je bilo doba u kojem se iza scene svjetske povijesti odvijalo iscjeljenje, ne vidljivo u javnosti ali veoma mnogo iznutra. Mnogo je iscijeljeno s obzirom na spašavanje određenih moralnih kvaliteta koji su nestajali. Naspram supstanci bolesti koje su u Europu dovedene preko muhamedanstva, zahtijevano je nešto drugo što također treba doći sa Orijenta ali u drugom obliku, nešto natopljeno kršćanskim principom. Iza križarskih ratova — a u stvari u principu to je bio uzrok križarskih ratova — treba tražiti volju za iscijeliti čovječanstvo, izliječiti ga od materijalizma koji je prijetio i od muhamedanstva i od rimskog katolicizma. U osnovi je to bio Rafael, liječnik među arhanđelima, koji je inspirirao one koji su prvi učili čovječanstvo da gledaju na onaj Orijent prema kojem su bili usmjereni križarski ratovi.
U ovome, dragi prijatelji, nalazimo se u četvrtom manjem dobu koje je palo unutar četvrtog većeg post-atlantskog kulturalnog doba, grčko-latinskog doba. To četvrto veće doba imalo je sudbinu biti unutar Misterija na Golgoti. Četvrto manje doba, doba Rafaela, intimno je povezano s cijelom osnovnom strukturom četvrtog većeg doba. Vidimo kako arhanđel Rafael — inspirirajući ljudska bića da poduzmu križarske ratove, snažno skrećući njihovu pažnju prema Orijentu da bi tamo na Orijentu pronašli Misteriju Krista — vidimo kako Rafael preuzima impulse Krista, kako je duhovna atmosfera lebdjela nad cijelim tlom, lebdjela iznad svega što se događalo. Oni koji su makar samo malo mogli gledati iza scene vanjskih događaja bili su odvojeni od neposrednog duhovnog svijeta najfinijom tankom mrežom, baš kao kada smo bili kada je Mihael počeo vidljivo djelovati na Zemlji u zadnjoj trećini devetnaestog stoljeća.
Iznimni duhovi su bili živi u tom doba Rafaela, među njima Joakim od Fiore i Alanus ab Insulis.(6) Oni su mogli promatrati rad Rafaela, rad iscjeljenja čovječanstva odvijan iza scene vanjskih događaja. To je bila pozadina tog doba kada je duh bio suštinski bolestan. Svjedoči tome također i činjenica da su baš u to vrijeme ljudi počeli stjecati razumijevanje posebno za evanđelje po Luki, evanđelje iscjeljivanja. Dakle kada gledamo vremena u skladu s tajnom brojeva stječemo važno znanje koje nam pomaže shvatiti značaj događaja.
Zatim je slijedilo doba Samaela koji je svoje temeljne impulse primio od Marsa. Počele su djelovati snage sukoba; bile su nakalemljene na čovječanstvo. Broj pet je postao suprotnost broju četiri. Kada god je tranzicija od četiri do pet to je osobita situacija kada pet uvijek postane suprotnost četiri. Unatrag u drevnim Misterijima bili su dugi periodi kada su učenici, adepti, bili inicirani u tajne brojeva, i onda je došlo vrijeme kada su ti učenici izlazili sa svojih poduka ispunjeni dubokim uvjerenjem kojeg su izrazili riječima: Sada znam broj zla, to je broj pet.(7) Kada god je u univerzumu na djelu broj pet uvijek smo nasuprot svijeta zla. Pet se buni protiv četiri, i kao posljedica potrebno je poduzeti velike odluke koje kulminiraju u tranziciji u šest, dolazeći bilo na dobar ili na loš način.
Sutra ćemo razmišljati o mjeri u kojoj ovo može voditi u konkretnija razmatranja, u mudrost srca i ljudske duše. Želio sam vam pokazati kako se mogu koristiti brojevi kao smjernica u pokušaju da se dokuče događaji.
1.R. Steiner Govor i drama (GA 282).
2.Rudolf Steiner je mnogo puta govorio, na satima ezoterije, o periodima u kojima su vladali arhanđeli, koristeći terminologiju Johannes Trithemius od Sponheima: R. Steiner Aus den Inhalten der esoterischen Schule (GA 266), Dornach 1995. Vidi također predavanje od 5 prosinca 1907 u Beitrage zur Rudolf Steiner Gesamtausgabe, Broj.67/68; od 19 srpnja 1924 u R. Steiner Karmičke veze, Vol 6, op. cit.; od 8 kolovoza 1924 u R. Steiner Karmičke veze, Vol 3 (GA 237). i od 18 kolovoza 1924 u R. Steiner Ispravan i pogrešan put u duhovnom istraživanju (GA 243).
3.Plutarh Quaestiones conviviales, VIII, 2.
4.Iz Homerove Odiseje, XI, 488-491.
5.Osmi koncil u Carigradu 869-e odredio je da se na ljudsko biće treba gledati kao da se sastoji od tijela i duše a da duša ima više duhovnih osobina’.
6.Joachim de Floris (d.1202) je napisao Evangelium aeternum (interpretacija biblijskih proročanstava). Alanus ab Insulis (Alain de Lille) (c.1120-1202), skolastički filozof, zadnji od velikih učitelja škole Chartres, napisao je Anticlaudianus.
7.Rudolf Steiner je detaljno govorio o značenju brojeva u R. Steiner Okultni znakovi i simboli (u GA 101).