.Dovodeći pred naše duše središnje točke u kojima otkrivenja pisca apokalipse kulminiraju — kao što smo već napravili s određenim aspektima — uskoro ćemo doći do sveukupne kompozicije kao i do dosljednog sadržaja Knjige otkrivenja. Danas ćemo stoga nastaviti s našim razmatranjima središnjih točaka, tako da sutra možemo zaista dosljedno sići do sadržaja.
Jučer sam govorio o tome kako je pisac apokalipse na neki način vidio nešto što je prijetilo da proguta kršćanstvo — ono što je on osjećao da je pravo kršćanstvo — nešto što će ga okrenuti od Krist-principa i voditi natrag do principa Oca koji bi, ako bi prevladao, u tom vremenu mogao poprimiti samo materijalističke, naturalističke oblike.
Pisac apokalipse je vidio stvari i procese u skladu s tajnom brojeva ili, bolje, oboje je gledao i osjećao u skladu s tajnom brojeva. Baš kao što glazbenik osjeća kako note zvuče zajedno u skladu s tajnom brojeva, premda toga postaje svjestan ne više nego u privremenim ulomcima, tako je i pisac apokalipse više ili manje svjesno osjećao tajne koje su povezane s brojem kao što je 666.
Sada mi sami pogledajmo u kozmički poredak da bi od njega prikupili više od tih tajni broja 666. Sada uzmimo u obzir da je kršćansko otkrivenje kao cjelina u stvari otkrivenje Sunca, da je Krist biće koje dolazi sa Sunca i koje naprijed šalje Mihaela s njegovim legijama, baš kao što je na drugačiji način Jehova starine poslao Mihaela naprijed. Ako uzmemo u obzir da mi sami sada živimo u dobu Mihaela naći ćemo da se Krist-impuls kao Misterija Sunca zaista veoma duboko pojavljuje pred našom dušom.
U našoj duši moramo postati duboko svjesni da u borbi protiv kršćanstva, ono protiv čega se borilo je činjenica da je pravi duhovni element kršćanstva povezan sa Suncem. Ništa oponentima kršćanstva ne bi više ugodilo nego kada bi ljudska bića potpuno izgubila svoju viziju Sunca kao duhovnog bića i zadržali jedino gledanje na Sunce kakvo je u fizičkoj egzistenciji — kao što sam već napominjao drugdje tijekom ovih predavanja. Kada je u čovječanstvo upao arabizam sa sobom je donio ogromnu opasnost da čovječanstvo zaboravi Misteriju Sunca kao Misteriju Krista. Cjelokupna ljudska evolucija bi tada bila ispraćena u smjeru različitom od smjera Mihaela koja ima zadatak pripreme Krist-evolucije na način koji bi je učinio shvatljivim za ljudska bića.
Pisac apokalipse koji može vidjeti iza scene vanjske povijesti shvaća da ono što se u poretku svijeta događa izvana odvija se na temelju nadčulnih procesa. Dakle pogledajmo na te nadčulne procese percipirane od pisca apokalipse kako stoje iza vanjskih događanja.
Svaka zvijezda u našem planetarnom sustavu, uključujući Sunce, unutar sebe ima zbirku bića. Na Zemlji imamo zbirku ljudskih bića u njihovoj evoluciji. Ako bi željeli steći veoma duboki pogled na ljudska bića na Zemlji mogli bi pogledati na kasniju točku evolucije kada će čovječanstvo postići mnogo viši stupanj nego onaj koji zauzimamo danas. Mogli bi pogledati, na primjer, na stanje Vulkana, koje će biti kasnije nakon stanja Zemlje.
Dragi prijatelji, zamislite kakvu bi sliku Zemlje netko imao ako bi ispred sebe vidio kozmičko tijelo koje sadrži zbirku ljudskih bića Vulkana. Ipak bi to još bila Zemlja sa svojim ljudskim bićima, jedino bi bila na različitom stupnju. Veoma je važno za ljudsku dušu da na ovaj način zamisli Zemlju kao ukupnost, da zamisli ne samo čovječanstvo na sadašnjem stupnju na Zemlji već i ono što je danas već prisutno u formi sjemena, da gleda ono što ljudsko biće nosi unutar sebe i stoga ono što ono također jest: ljudsko biće na stupnju Vulkana. Drugi planeti svugdje također imaju zbirke bića koja u njima žive. Zemlji je dodijeljen zadatak da bude mjesto gdje evoluiraju ljudska bića, zato stoji u sredini. Također imamo druge planete, na primjer današnji Jupiter koji nam sasvim jasno pokazuje da su njegova bića potpuno različita. Konačno, ta bića susrećemo kada razrješavamo našu karmu između smrti i novog rođenja. Ako uzmemo ukupnost svih bića koja rade u vezi s individualnim planetima uključujući Sunce, imamo ono što se vidjelo sve do četrnaestog stoljeća kao duhovna inteligencija svakog planeta; čak je i od otaca katoličke crkve to bilo viđeno kao inteligencija planeta. O inteligenciji planeta možemo govoriti kao o stvarnosti, baš kao što možemo govoriti o čovječanstvu na Zemlji kao da je zemljina inteligencija. Svaki takav planet posjeduje ne samo svoju inteligenciju već također i svog demona. Crkveni oci su to znali sve do četrnaestog, petnaestog stoljeća. Ukupnost svih oponenata inteligencijama na planetu su demoni. A tako je isto i na Suncu.
Ako kršćanstvo primarno gledamo kao evoluciju koja je u skladu s genijem Sunca, inteligencijom Sunca, zatim moramo pogledati ono što se suprotstavlja evoluciji kršćanstva kao demon Sunca. Pisac apokalipse je to vidio. Vidio je što se iza scene događalo kada je kršćanstvo izmicalo istočno od Rima, i vidio je kako kršćanstvo uzima različite putove spoznaje. Vidio je protu-načelo arabizma kako provaljuje u kršćanstvo koje je sa dvije strane bilo pod prijetnjom od iluzije. I ono što je vidio iza scena vanjskih djela arabizma i muhamedanstva učinilo je da shvati da je tamo radio demon Sunca protiv genija Sunca, protiv inteligencije Sunca. Tako je morao opisati demona Sunca kako radi i živi u ljudskim bićima suprotno kršćanskom principu na takav način da ako ljudska bića podlegnu ovom demonu Sunca ona više neće željeti imati kontakt s božanstvom Krista već će umjesto toga željeti ostati u pod-ljudskoj oblasti. Ako bi bio pitan, pisac apokalipse bi predstavnike arabizma u Europi nazvao ‘ljudskim bićima koja su se u svojoj duševnoj prirodi predala demonu Sunca’. Bilo mu je jasno da sve što se iz tog arabizma javlja dovodi ljudska bića blizu animalne prirode, najprije u njihovim gledanjima ali postepeno također i u impulsima volje. Tko može poreći da to također živi u impulsima volje? Sa stvarima koje se kao realnosti događaju u svijetu, uzrok i posljedica nisu uvijek jedno do drugog; ne vidi se svrha, nego ono gdje je svrha usmjerena.
Stoga se možemo upitati: Što bi se dogodilo ako bi arabizam, učenje demona Sunca, potpuno pobijedio? Čovječanstvo bi se povuklo iz toga da može doživjeti stanje koje ljudska bića moraju doživjeti ako će shvatiti djelovanje karme iz ranijih utjelovljenja ili ako će shvatiti transupstancijaciju. U konačnici, ono što je utjecalo od arabizma bilo je usmjereno protiv razumijevanja transupstancijacije. Zasigurno vanjske činjenice ne izgledaju kao da je to slučaj, ali dodjeljivanjem valjanosti samo starom principu Oca, prirodnom poretku svijeta, demon Sunca je zaista namjeravao počistiti iz ljudskih gledanja takvu vrstu unije koja je u najvišem stupnju aktivna u sakramentu kao što je transupstancijacija.
Za pisca apokalipse je, potom, demon Sunca bio posebno aktivan oko godine 666. Opisuje ga na način koji svakom posvećeniku omogućuje da ga prepozna. Sva takva duhovna bića, inteligencije planeta, inteligencije Sunca, i demoni planeta i demoni Sunca, unutar Misterija gdje su prisutni tijekom važnih ceremonija imaju svoj ključni znak, a demon Sunca ima ovaj znak:
Pisac apokalipse opisuje demona Sunca kao zvijer sa dva roga. U latinskom dobu, tijekom koje su Grci i Latini bili udruženi zajedno u jeziku Misterija, način čitanja koji uključuje čitanje u brojevima već je u nekoj mjeri postao vanjski, ali ipak, ljudi su još čitali u brojevima. Pisac apokalipse je koristio poseban način čitanja koji je u njegovo vrijeme bio aktualan. Broj 666 je napisao koristeći hebrejska slova.
Slova je napisao dajući njihove brojčane vrijednosti, i napisao ih je da se pročitaju s desna na lijevo. Suglasnici, kojima pri govoru treba dodati odgovarajuće samoglasnike, daju ime demona koji ima znak ovog demona Sunca: Sorat. Sorat je bilo ime sunčeva demona u to vrijeme, i pisac apokalipse opisuje ovaj znak koji možemo lako prepoznati.(1) Pisac apokalipse na ovaj način prepoznaje sve što djeluje protiv kršćanstva — kao što je arabizam — kao izlijevanje te duhovnosti koju predstavlja Sorat, demon Sunca.
Dragi prijatelji, broj 666 je bio tamo jedan put u vrijeme kada je arabizam utjecao u kršćanstvo da bi utisnuo pečat materijalizma na zapadnu kulturu. Ali bio je tamo drugi put nakon što je prošlo slijedećih 666 godina, u 1332-oj, u četrnaestom stoljeću. U to vrijeme se zvijer još jednom podigla iz valova svjetskih događaja. Onome čija je vizija kao kod pisca apokalipse, svjetski događaji javljaju se u kontinuiranim valovima vremenskih isječaka koji iznose 666 godina. Zvijer se podiže da zaprijeti kršćanstvu u njegovoj potrazi za istinskim čovječanstvom; zvjerstvo se postavlja protiv čovještva: Sorat komeša. U četrnaestom stoljeću vidimo Sorata, protivnika, kako još jednom ustaje.
Bilo je vrijeme kada je — iz najdubljih dubina duše mnogo više nego iz orijentalizma — Red vitezova templara(2) želio naći sunčev pogled na kršćanstvo, pogled na kršćanstvo koji je ponovo gledao gore na Krista kao na biće Sunca, kao kozmičko biće, pogled koji opet zna o duhovima planeta i zvijezda, pogled koji zna kako u kozmičkim događajima zajedno rade inteligencije koje leže daleko razdvojene jedna od druge, ne samo bića jednog određenog planeta, pogled koji zna o moćnoj opoziciji koja je dovedena od takvih tvrdoglavih bića kakav je Sorat, demon Sunca, koji je jedan od najmoćnijih demona u našem sustavu. Ono što je na djelu kod materijalizma ljudskih bića je, u osnovi, demonsko djelo demona Sunca.
Naravno da je sada teško razmotriti što je mogla postati europska civilizacija da je snažan, taj izvana moćan Red vitezova templara — njihova bogatstva su bila konfiscirana, kao što znamo — mogao postići svoje ciljeve. Ali u srcima i dušama onih koji se nisu mogli smiriti dok Red nije bio uništen 1312 i dok Jacques de Molay(3) nije susreo svoju smrt 1314, u srcima onih koji su bili protivnici Krista koji su gledali u kozmos, u tim srcima je Sorat ponovo živio, ne manje koristeći stanje uma rimske crkve tog vremena da dođe do smrti Templara. Pojavljivanje Sorata je bilo vidljivije nego prethodnog puta, i smrt Templara uvijena je u ogromnu tajnu. Ako možete vidjeti u ono što se odvijalo u duši Templara dok su bili pod torturom možete dobiti nekakvu ideju o tome kako je ono što je živjelo u njihovim vizijama bilo potaknuto od Sorata. Kao rezultat oni su ogovarali sami sebe, snabdijevajući njihove neprijatelje jeftinim optužnicama kroz ono što su sami izjavljivali. Ljudi su bili suočeni sa strašnim prizorom gledajući da pojedinci nisu mogli govoriti o onome što su izvorno predstavljali, već su umjesto toga kroz njih govorili razni duhovni među kohortama Sorata, optužujući Red za najodvratnije stvari iz usta njegovih vlastitih sljedbenika.
Broj 666 bio je ispunjen dvaput. I sada je u duhovnom svijetu došlo vrijeme kada se Sorat i drugi suprotstavljeni demoni pripremanju da spriječe da princip Sunca uđe na Zemlju. Mihael se, s druge strane, pripremajući se za njegovu novu vladavinu, sa svojim domaćinima bori za ulazak principa Sunca. Mihael je bio vladar Zemlje prije vremena Misterija na Golgoti, oko vremena Aleksandra. Zatim su drugi arhanđeli preuzeli od njega: Orifiel, Anael, Zakariel, Rafael, Gabriel. Od zadnje trećine devetnaestog stoljeća on je ponovno vladar Zemlje da bi na svoj način nastavio raditi za Krista, za kog je radio do kraja njegove prethodne vladavine, približno do kraja vladavine Aleksandra. Mihael je ponovno na Zemlji, ovaj puta da bi na Zemlji služio u pripremi za Krista i za dublje shvaćanje Krist impulsa.
Kako je vrijeme prolazilo govorio sam ovdje i na raznim drugim mjestima o tome kako je kršćanstvo duhovno bilo uvedeno preko Mihaela. Jedan aspekt toga sam spomenuo prije dva dana kada sam na predavanju (4) govorio o Mihaelovoj vladavini u vrijeme Aristotela i Aleksandra, tijekom koje je izvorni kršćanski impuls već bio uveden, i kada sam također ukazao na godinu 869 u kojem se dogodila vrsta nadčulnog koncila. To se nastavilo dalje. I na početku novog doba, kada je duša svijesti počinjala imati učinka, sada imamo — ako pogledamo duhovne događaje koji pripadaju zemaljskom čovječanstvu i odvijaju se usporedo s zemaljskim događajima — predivan pogled na nadčulnu školu s Mihaelom kao učiteljem. Oni koji su željeli raditi prema stvarnom razvoju kršćanstva — duše koje trenutno nisu bile utjelovljene na Zemlji, a također i druga duhovna bića — sakupljena su u velikom broju oko Mihaela, od četrnaestog do šesnaestog stoljeća, zaista kao u velikoj, nadčulnoj školi u kojoj su pripremljene one duše koje će se na Zemlji pojaviti početkom dvadesetog stoljeća tijekom vladavine Mihaela. Kada pogledamo što je tamo bilo pripremljeno nalazimo da je to bio antropozofski pogled na svijet, koji želi raditi za ovu evoluciju.
Iz onog što je vidjela drevna misterijska mudrost, i kroz proročki pogled na buduću misterijsku mudrost, mi okupljamo ona ljudska bića koja primaju ono što nazivamo unutarnje kršćanstvo, produhovljeno kršćanstvo, one koji gledaju genija Sunca u odnosu na Krista: ti pojedinci će doživjeti ubrzanje njihove evolucije i ponovno će se pojaviti na Zemlji na kraju dvadesetog stoljeća. Dragi prijatelji, sve što sada u našem vremenu možemo napraviti putem primanja duhovnosti ovih učenja od velikog je značaja, jer to radimo za ljudska bića koja su, sub specie aeternitatis, u ovo vrijeme živa. To je priprema za ono što će se dogoditi na kraju stoljeća, u početku u obliku velikih, sveobuhvatnih, snažnih djela duha, nakon što se dogodi mnogo toga što je štetno u produhovljenju moderne civilizacije. Velike revolucije do kojih je u Europi došlo kao rezultat križarskih pohoda spadale su pod znak drugog pojavljivanja broja 666. Ta činjenica je našla svoj izraz u smrti Templara. Sorat nastavlja raditi dalje i protiv snaga koje dolaze od genija Sunca koje se bore za izvorno kršćanstvo.
Pred nama je vrijeme trećeg broja 666: 1998. Na kraju ovog stoljeća doći će vrijeme kada će Sorat još jednom najsnažnije dignuti glavu iz valova evolucije da bi postao protivnik one pojave Krista koju će oni koji su za nju pripremljeni doživjeti već tijekom prve polovine dvadesetog stoljeća kada eterski Krist postaje vidljiv. Samo dvije trećine stoljeća mora još proći prije nogo Sorat još jednom moćno podigne glavu.
Tijekom prvih 666, dragi prijatelji, Sorat je još bio skriven unutar događaja u procesu evolucije; nije viđen ni u jednoj vanjskoj formi, jer je živio unutar djela arabizma, ali posvećenici su ga mogli vidjeti. Kada je prošlo drugih 666 godina pokazao se u mišljenju, u osjećanju mučenih Templara. I prije nego prođe ovo stoljeće on će se pokazati nastupajući u mnogim ljudima kao bićima koja su s njim obuzeta. Pojaviti će se ljudska bića za koja neće biti moguće vjerovati da su stvarna ljudska bića. Oni će se čak na osobiti način razviti i izvana, jer izvana će imati intenzivne, jake naravi s divljačkim osobinama i mahnitom destruktivnošću u njihovim emocijama. Njihova lica će biti kao lica zvijeri. Soratova ljudska bića će biti prepoznatljiva po njihovoj vanjskoj pojavnosti; na strašan način neće se samo svemu izrugivati, već također i suprotstaviti i sve što je duhovno gurnuti u baruštinu. To će biti doživljeno, na primjer, u načinu na koji će nešto što je sada koncentrirano u malom djeliću u sjemenu kao što je današnji boljševizam postati utjelovljeno u cjelokupnu ljudsku evoluciju na Zemlji.
Zato je važno da bi svi koji su za to sposobni trebali težiti za duhovnošću. Ono što je za duhovnost štetno svakako će biti tamo, jer ne radi preko slobode već pod determinizmom. Taj determinizam je već odlučio da će krajem ovog stoljeća Sorat biti opet pušten, tako da će namjera da se počisti sve duhovno biti ukorijenjena u velikom broju zemaljskih duša, baš kao što je pisac apokalipse predvidio u zvjerolikim licima i zvjerolikoj snazi koja će ležati ispod djela protivnika duhovnog. Čak je i danas gnjev protiv duhovnih stvari već ogroman. Ipak to je još u samom začetku.
Sve to je pisac apokalipse predvidio. Vidio je stvarno otvaranje kršćanstva kao stvar povezanu sa Suncem, ali je također predvidio kako bi strašno bilo otvaranje demona Sunca. Sve se to pojavilo pred njime. Ulazak Mihaela u duhovnu evoluciju čovječanstva na kraju devetnaestog stoljeća, i pojava eterskog Krista tijekom prve polovine dvadesetog stoljeća događaji su kojima će slijediti dolazak demona Sunca prije nego ovo stoljeće završi. U ovom našem dobu Mihaela, posebno ako želimo raditi na polju teologije i religije, imamo sve razloge da iznad svega iz Knjige otkrivenja učimo kako misliti i osjećati na način apokalipse, kako da ne ostanemo zaglavljeni u samo vanjskim činjenicama već kako da se uzdignemo do duhovnih impulsa koji leže iza njih.
Tračnice su izlivene za ulazak demona, sljedbenika velikog demona Sorata. Da dobijete ideju o tome treba samo popričati s ljudima koji razumiju nešto od onoga što je dovelo do Svjetskog rata. Korektno je reći da su od približno 40 ljudi koji su krivi za uzrokovanje rata, gotovo svi bili u stanju snižene svijesti u trenutku kada je izbio. Takvo stanje svijesti je uvijek put ulaska za ahrimaničke demonske snage, a jedan od najvećih takvih demona je Sorat. Takvi su pokušaji koje radi Sorat da bi barem privremeno dobio pristup svijesti ljudskih bića u svrhu da donese propast i konfuziju. Ne sam Svjetski rat, već ono što je slijedilo i što je još strašnije a postati će i još strašnije — na primjer sadašnje stanje u kojem se nalazi Rusija — to je ono na što ciljaju duhovi Sorata koji upadaju u ljudske duše.
Moramo biti svjesni činjenice da je to tako. Jer u vrijeme kada je na Zemlji bilo prave duhovnosti, što je značilo raditi kao svećenik? To je uvijek značilo, dragi prijatelji, da je radio ne samo unutar sfere zemaljskih događaja već također u punoj svijesti kako stoji u duhovnom svijetu, u međusobnoj vezi s božanskim svijetom. To i ništa drugo je bio duh u kojem je pisac apokalipse pisao njegovu Knjigu otkrivenja. Netko tko želi voditi ljude u duh mora sam moći vidjeti u duh. Svako doba to mora raditi na svoj vlastiti način. Pogledajte unutarnje zakone prema kojima — premda možda nekako otuđen od duha — niz egipatskih faraona izgleda toliko logičan. Iz toga možemo doći do toga da nasljeđivanje faraona zaista nije bilo proizvoljno. Drevni spisi su govorili koji zadatak svaki faraon koji slijedi prethodnika mora gledati kao svoju specifičnu obvezu i da je impuls za formuliranje te obveze proizašao iz onog što je kasnije nazvano hermetičko otkrivenje, otkrivenje Hermesa. Ne mislim na hermetička otkrivenja kakva poznajemo danas u nekako izobličenom sadržaju, već na drevnu mudrost Hermesa koja je također pripadala velikim Misterijima u kojoj se govorilo o otkrivenju kao tri puta svetom: otkrivenju Oca, otkrivenju Sina, otkrivenju Duha svetog. Sve to ukazuje na činjenicu da je svećenički rad svugdje značio raditi iz duha u materijalni svijet; to je ono što je svećeništvo uvijek shvaćano da predstavlja.
To je ono što impuls svećeništva mora opet postati, sada je završen period vremena kada se nije osjećalo kao istinito to da netko može raditi iz duhovnog svijeta. S kulturom i obrazovanjem kakve imamo danas, što u dobu duše svijesti postepeno uzima materijalističku formu na svakom polju, ljudi su veoma daleko od mogućnosti da shvate takvu stvar kao što je misterija transupstancijacije i time jednu od duhovnih misterija kršćanstva. Za pojedinog svećenika danas, suvremeno obrazovanje čini da izgleda kao neka vrsta neistine govoriti o dubokom sadržaju Misterija koji su povezani s transupstancijacijom. Otuda racionalističke rasprave o transupstancijaciji koje su počele u vrijeme drugog napada Sorata i danas se nastavile do vremena trećeg napada. Apsolutno nema smisla uzimati Knjigu otkrivenja kao nešto o čemu se mogu pisati tumačenja. Jedina značajna stvar za učiniti je učiti kroz Knjigu otkrivenja kako sam postati apokaliptičar, i postajući apokaliptičar doći do razumijevanja vlastitog vremena tako dobro da impulsi tog vremena postaju impulsi vlastitog rada.
Kao ljudsko biće sadašnjeg vremena i kao svećenik u to se može ući gledajući direktno na početak doba Mihaela i 1870-im, na pojavu Krista u prvoj polovini dvadesetog stoljeća i na prijeteće dizanje Sorata i njegovih sljedbenika na kraju dvadesetog stoljeća. Kao ljudska bića koja razumiju te stvari i znaju kako interpretirati znake vremena, uredimo naše živote u skladu s ta tri misterija našeg vremena: misterijem Mihaela, misterijem Krista, i misterijem Sorata. Ako to napravimo, trebali bi na ispravan način raditi na polju na koje nas je vodila naša karma, a tako i svećenik na svom polju svećeništva. Sutra ćemo odavde nastaviti.
1.Hebrejski znakovi s njihovim numeričkim ekvivalentima pokazani su ovdje u tradicionalnom nizu. (Vidi R. Steiner Ivanova apokalipsa. Predavanja o Knjizi otkrivenja (GA 104). Vidi posebnu napomenu na st.263 od R. Steiner Die Apokalypse des Johannes (GA 104), Dornach 1985. Nije poznato zašto je Rudolf Steiner koristio sricanje ‘Soradt’ (zapis u bilježnici, arhivski broj 498). Još jedno predstavljanje broja 666 može se naći u Okultnoj filozofiji Agrippe von Nettesheim-a, Dio II, poglavlje 22:
‘... Četvrti magični kvadrat, onaj od Sunca, sastoji se od kvadrata od po šest i sadrži trideset šest brojeva, šest u svakom redu, i dijagonalno od kuta do kuta, svaki red ima zbroj od stotinu jedanaest. Zbroj svih brojeva je šest stotina i šezdeset šest.’
U vezi Sorata i broja 666, vidi također predavanje od 27 travnja 1907 u R. Steiner Ursprungsimpulse der Geisteswissenschaft (GA 96), Dornach 1989, i od 11 listopada 1918 u R. Steiner Tri struje u ljudskoj evoluciji (u GA 184).
2.U vezi templara, vidi predavanje od 25 rujna 1916 u R. Steiner Unutarnji impulsi ljudske evolucije. Meksički misteriji i vitezovi templari (u GA 171).
3.Jacques de Molay (u.1413), posljednji veliki učitelj vitezova templara.
4.10 rujna 1924 u R. Steiner Karmičke veze, Vol 4.