.- 5. Peto predavanje, Dornach, 18 listopada 1915
Osma sfera. Utjecaj Duhova oblika i bitka vođena od Lucifera i Ahrimana. Aktivnost ezoterika povezanih sa strankom Visoke crkve u kršćanstvu. O "mineralizaciji" Mjeseca. Složenost teme o osmoj sferi.
Zaista je veoma teško govoriti o takozvanoj "Osmoj sferi" o kojoj se po prvi puta otvoreno referira od g. Sinnett-a — ne može se reći da je on dao “informaciju” o njoj jer je ono što je rekao bila zabluda. Sigurno ćete shvatiti zašto je teško govoriti o toj temi, jer iznova treba naglasiti da je naš jezik skovan za vanjski, materijalni svijet, a Osma sfera se gledala kao tajna stvar dok nije spomenuta od Sinnett-a.
Shodno tome nema mnogo riječi koje se mogu koristiti za karakteriziranje Osme sfere. Činjenica da je toliko dugo izbjegavano svako spominjanje omogućava vam da shvatite što je sve uključeno kada netko o tome govori. Stoga ćete aforističke naznake koje ću danas napraviti morati uzeti kao vrstu uvodnog izlaganja, danog s ciljem izbacivanja izvjesnih naznaka koje, za početak, mogu biti samo mali doprinos temi. Međutim, treba se nadati, da će u neko drugo vrijeme biti šanse za kazati više. Na osnovu onoga što je rečeno na zadnjem predavanju i također, u nekoj mjeri, u ranijim prilikama, pokušati ću karakterizirati ono što se naziva "Osma sfera" da bi mogli imati temelj za opisati razvoj duhovnog pokreta u devetnaestom stoljeću i početkom dvadesetog.
Iz jučerašnjeg predavanja ste shvatili da Osma sfera ne može biti ništa što pripada materijalnom svijetu, jer sam vam pokazao da je najveća zabluda u Sinnett-ovoj izjavi to da je fizički Mjesec direktno povezan s Osmom sferom; i pokušao sam napraviti razumljivim da se stvarni temelj greške sastoji u činjenici da je to ukazivalo na nešto materijalno i fizičko.
Iz ovoga ćete moći pretpostaviti, čak i ako ne potpuno razumjeti, da ono što je nazvano Osma sfera ne može direktno imati ništa s materijalnim svijetom — odnosno, ono što može biti percipirano od čovjekovih osjetila i promišljano na osnovu osjetilne percepcije nema udjela u Osmoj sferi. Dakle bilo bi beskorisno Osmu sferu tražiti bilo gdje u materijalnom svijetu.
Sada imate naznake pomoću kojih se može nekako u mislima pristupiti koncepciji Osme sfere. Rekao sam da Osma sfera ima nekakve veze s talogom preostalim od starog Mjeseca i njegove evolucije. Toliko mnogo možete dobiti iz proučavanja koje smo vršili tijekom vremena. Na jučerašnjem predavanju pokušao sam razjasniti da je na starom Mjesecu, čovjekov prirodni način percepcije bio vizionarski i imaginativan po karakteru, tako da bilo kakvo naziranje supstancijalnosti mora se pronaći s tom vrstom vizije. Odnosno: u startu treba pretpostaviti da je Osma sfera pronađena putem vizionarskih imaginacija.
Kako je došlo do toga da se počeo koristiti izraz “Osma sfera”? — Znate da se ljudska evolucija odvija kroz sedam sfera Saturna, Sunca, Mjeseca, Zemlje, Jupitera, Venere, Vulkana. Zamisliti ćemo da iza tih sedam sfera ima još nešto drugo što leži izvan njih a ipak je na neki način povezano s Zemljom. Ovdje, dakle, imamo sferu, vidljivu jedino vizionarsko imaginativnoj vidovitosti, koja tu stoji kao Osma sfera naviše i iznad sedam koje čine domenu uređene i regularne evolucije čovječanstva. Sve ovakve skice su, naravno, čisto dijagramske; dužni smo crtati odvojeno sfere koje se jedino mogu promatrati jedna unutar drugih. Jer zacijelo ste iz naših proučavanja shvatili da dok god je čovjek unutar materijalnog svijeta, pravi svoja promatranja kroz osjetila i misli s intelektom, on stoji na četvrtoj sferi, sferi Zemlje. Ako svoje sposobnosti duše dovoljno razvije da može vidjeti treću sferu, sferu Mjeseca, tada poduzima daleki let — ali ne u prostornom smislu. On promatra, ne sa drugog mjesta, već fizički govoreći, prostorno govoreći, s istog mjesta. Tih sedam sfera bi stoga u stvarnosti trebalo nacrtati jednu unutar druge. One su uzastopni stupnjevi i stanja evolucije i, u osnovi, ovakav dijagram nema druge vrijednosti nego kada bi se reklo: ljudska bića razvijaju se od rođenja do sedme godine na prvom stupnju, od sedme do četrnaeste godine na drugom stupnju, i tako dalje. O biću koje se razvija od prve do sedme godine ne može se misliti kao o odvojenom biću od onoga koje se razvija od sedme do četrnaeste godine. Niti je ispravno misliti o sedam uzastopnih sfera ili stupnjeva zemljine evolucije kao odvojenim jedan od drugog.
Ovo će vam dati nagovještaj da Osmu sferu treba promatrati unutar sfere Zemlje. Ne može se ispravno nacrtati bilo iznad bilo ispod; za oslikati stvarnost trebalo bi je skicirati u sferu Zemlje. Često sam ugrubo davao primjer da izrazim što se ovdje mislilo. Baš kao što je fizički zrak oko nas, tako je i duhovno oko nas; duhovno trebamo tražiti unutar onog što je zapravo fizičko u našem okruženju. Stoga treba pretpostaviti da kao što je duhovno oko nas, tako i Osmu sferu moramo tražiti u našem okruženju. To znači da treba biti razvijen organ koji omogućuje čovjeku da percipira Osmu sferu, baš kao što mu fizička osjetila omogućuju da percipira materijalnu Zemlju. On potom Osmu sferu može doživjeti sasvim svjesno; ali nesvjesno on je uvijek unutar nje baš kao što smo uvijek unutar zraka, čak i ako ga nismo svjesni. A ako smo razvili organ za doživljavanje Osme sfere, mi smo svjesni nje oko nas. Dakle ako će se Osma sfera opisati, mora očito biti opisana kao oblast u kojoj cijelo vrijeme živimo.
Sada, kao što sam rekao, sve što mogu napraviti u ovim uvodnim proučavanjima je dati neke opće informacije — ostalo će isplivati kako idemo dalje. Najprije, možete shvatiti da je ono što je oko nas kao Osma sfera, dostupno je imaginativno vizionarskoj vidovitosti. Razviti imaginativnu vidovitost bez da se percipira nešto od Osme sfere nije moguće. Razlog zašto je tako teško govoriti o stvarima kao što je Osma sfera je da jasnu i diskriminativnu vidovitost posjeduje samo nekolicina. Kod Osme sfere imamo posla s imaginacijama, a ono što čini esencijalnu prirodu evolucije Zemlje — odnosno, četvrte sfere — nije prisutno u Osmoj sferi. Esencijalna priroda četvrte sfere je sačinjena, kao što sam jučer ukazao, od mineralne impregnacije tog svjetskog tijela. To što možemo živjeti na Zemlji je zbog činjenice da je četvrta sfera bila mineralizirana: mi živimo u mineraliziranom okruženju; ono što je percipirano kroz fizička osjetila može biti koordinirano od intelekta. Ali moramo zamisliti da je mineralni element potpuno odsutan iz Osme sfere.
Kada u mislima eliminiramo mineralni element, sve što ostaje je kasniji stupanj evolucije starog Mjeseca, jer odakle bi bilo što moglo potjecati? Ali evolucija se nastavlja; nešto što je opazivo kroz imaginativnu, vizionarsku vidovitost ali što ne može biti ništa drugo nego ostatak starog Mjeseca — to ne bi bila Osma sfera. Sve što se moglo reći je da je nešto ostavljeno iza od treće sfere.
Da bi imali neki nagovještaj o činjenicama u vezi Osme sfere, imajmo sljedeće na umu. Tijekom njene regularne evolucije, treća sfera postaje četvrta sfera; odnosno, odvija se tranzicija trećeg carstva elementala — jer tako bi to morali zvati — u mineralno carstvo. Dodan je mineralni element. Inače bi stari Mjesec trebali shvatiti kao zbroj supstancijalnosti, imaginativno opazive! Stoga treba pretpostaviti da se regularni napredak od starog Mjeseca do Zemlje, od treće sfere do četvrte sfere, sastoji u tome da ono što je prije bilo samo imaginativno opazivo postaje materijalno opazivo, odnosno postaje materijalizirano. Kao Osma sfera tamo ostaje, najprije, element starog Mjeseca, ali zbog određenih događanja taj element starog Mjeseca prolazi kroz promjenu. Što se to odvilo da bi se četvrta sfera mogla pojaviti od treće jasno je opisano u knjizi Tajna znanost, gdje je rečeno da su aktivnostima Duhova kretanja dodane one Duhova oblika pod čijim vodstvom se odigrao cijeli proces transformacije. Možemo stoga reći da se četvrta sfera pojavila od treće kroz činjenicu da su Duhovi oblika dodali njihovu aktivnost onoj od Duhova kretanja.
Da su Duhovi oblika postigli sve što njihova vlastita priroda želi i što su povrh toga mogli postići, kada je misija treće sfere u kozmosu bila ispunjena, četvrta sfera bi se sasvim prirodno pojavila iz treće sfere. To je očigledno. Međutim znamo da su na djelu luciferski i ahrimanski duhovi — i oni su zadržali za sebe nešto od supstancijalnosti starog Mjeseca, istrgnuli su to, takoreći, od Duhova oblika. Činjenica da Lucifer i Ahriman to rade značajka je njihove esencijalne prirode. Tako dok treća sfera napreduje na sljedeći stupanj, nešto je od Lucifera i Ahrimana istrgnuto od Duhova oblika; u ovaj dio koji je istrgnut, prodiru Lucifer i Ahriman, umjesto Duhova oblika. Aktivnosti Lucifera i Ahrimana dodane su onima od Duhova oblika i, kao rezultat, iz treće sfere se pojavljuje Osma sfera.
Tamo mora biti, dakle, još nešto, ne samo stari Mjesec, a to "još nešto" što nastaje kao i četvrta sfera sačinjava činjenica da je mineralna supstancijalnost, dok nastaje, istrgnuta u trenutku rađanja četvrte sfere. Tako kada mineral nastaje iz imaginativne supstancijalnosti, zgrabljen je od Lucifera i Ahrimana i napravljen imaginacijom. Umjesto Zemlje koja proizlazi od ostataka supstancijalnosti starog Mjeseca, oblikuje se kozmičko tijelo koje se rađa zbog činjenice da je supstancijalnost istrgnuta od Zemlje pretvorena u ono što prelazi od starog Mjeseca.
Sada se sjetite kako sam opisao uvjete koji se odnose na stari Mjesec, u knjizi Tajna znanost. Na starom Mjesecu nije još bilo ničeg mineralnog. Da je mineralna supstanca bila prisutna, to svjetsko tijelo bi bilo Zemlja, ne Mjesec. Četvrta sfera nastaje kroz rođenje mineralnog elementa. U to pristupaju Lucifer i Ahriman, grabe mineralnu supstancijalnost od četvrte sfere i ulijevaju je u treću sferu, stari Mjesec je rekapituliran, ali sada s materijalnošću koja ispravno pripada Zemlji.
Ovo dobro uočite: umjesto da su tamo čiste imaginacije, imaginacije su zgusnute ulijevanjem mineralnog elementa koji je istrgnut od Zemlje. Tako su kreirane zgusnute imaginacije. Mi smo dakle uvučeni u svijet zgusnutih imaginacija koje u karakteru nisu lunarne jer su bile zgusnute od materijalnosti koja pripada Zemlji. One su duhovi, utvare — odnosno, iza našeg svijeta postoji svijet utvara stvorenih od Lucifera i Ahrimana.
Dopustite da to izrazim shematski, ovako: Na starom Mjesecu su bile prisutne određene slike. One su trebale prijeći na Zemlju kao nešto svuda opazivo. Ali Lucifer i Ahriman su ih zadržali za sebe. Lucifer i Ahriman su od Zemlje istrgnuli neke od njenih sastojaka i od njih napravili imaginacije, tako da te supstance Zemlje postaju, ne zemaljske tvorevine, već tvorevine Mjeseca. U četvrtu sferu je, dakle, bila ulivena sfera koja je stvarno sfera Mjeseca, ali je ispunjena zemaljskom supstancijalnošću i stoga je vještačka tvorevina u univerzumu. Na sedam sfera, Osma, stvorena u opoziciji prema naprednim duhovima, dodana je. Nužna posljedica toga je da se Duhovi oblika na Zemlji moraju boriti za svaki komadić supstancijalnosti sposobne za mineralizaciju, da od njih ne bi bila istrgnuta od Lucifera i Ahrimana i odnesena u Osmu sferu.
Uistinu, stoga, naša Zemlja —četvrta sfera — jednostavno nije ono što izvana izgleda da jest. Ako bi se zaista sastojala od atoma, svi ti atomi bi još bili impregnirani od formacija koje pripadaju Osmoj sferi — koje su opazive jedino za vizionarsku vidovitost. Te formacije su svuda prisutne; tako je to i avetinjski sadržaj Osme sfere koji stoga može biti percipiran upravo kao što su percipirane i stvarne utvare. Ovdje je uključeno sve zemaljsko postojanje i egzistencija. Lucifer i Ahriman neprestano teže da od zemaljske supstance izvuku što god mogu zgrabiti, da bi formirali njihovu Osmu sferu koja bi zatim, kada je dovoljno napredovala, postala nezavisna od Zemlje i išla svojim putem u kozmos zajedno s Luciferom i Ahrimanom. Ne treba ni kazati, Zemlja bi tada prešla u Jupiter kao puki torzo. Ali čovjek, kao što shvaćate, ima svoje utemeljeno mjesto u cijeloj evoluciji Zemlje, jer on je skroz naskroz mineraliziran. Mi smo prožeti procesom mineralizacije koji je i sam uvučen u ovu bitku, tako da komadići ove supstance mogu od njega stalno biti istrgnuti. Stoga smo i mi sami uključeni u bitku. Lucifer i Ahriman se bore protiv Duhova oblika, s ciljem da od nas svuda istrgnu mineralnu supstancu.
Međutim snaga procesa varira u različitim oblastima našeg organizma. Mi smo raznovrsno konstituirani; neki od naših organa su savršeniji od drugih. Najsavršeniji od svih naših organa je organ mišljenja, mozak i lubanja, i tamo je bitka o kojoj sam govorio najžešća, upravo zato jer je ljudska glava, ljudski mozak, oblikovan onako kako jest; a tako je oblikovan jer su na tom mjestu u našem tijelu, Lucifer i Ahriman također, bili najuspješniji u tome da otrgnu mineralnu supstancu od nas. Fizička supstanca je tamo više produhovljena nego bilo gdje drugdje. Formacija naše lubanje takva je zbog činjenice da je tamo najviše od nas otrgnuto. Stoga se upravo preko naše glave mi možemo emancipirati od našeg organizma u najvećoj mjeri. Možemo se u mislima vinuti gore, možemo praviti razliku između dobra i zla. I upravo iz tog razloga, Lucifer i Ahriman su tamo bili najuspješniji u istrgavanju supstancijalnosti; u takozvanom najplemenitijem organu čovjeka mogli su otrgnuti najviše mineralizirane supstancijalnosti. Ova alkemija s kojom je mineralna supstanca poslana preko u Osmu sferu odvija se stalno iza scene naše egzistencije. — Za početak, ja jednostavno prenosim informaciju; potkrjepa će izbijati sve jasnije kako se naše proučavanje nastavlja.
Ako bi sve išlo bez zastoja za Lucifera i Ahrimana, ako bi svuda mogli istrgnuti onoliko koliko su istrgnuli od organa glave, evolucija Zemlje bi uskoro došla do točke gdje bi Lucifer i Ahriman mogli uspjeti u uništavanju naše Zemlje i svu evoluciju svjetova prevesti u Osmu sferu, tako da bi evolucija Zemlje kao cjeline uzela drugačiji kurs. Stoga Lucifer svoju najveću snagu teži razviti na mjestu gdje je čovjek najranjiviji, naime, u njegovoj glavi. Uporište koje je za Lucifera najlakše da osvoji je ljudska glava; i sve što je slično glavi s obzirom na distribuciju mineralnog elementa, tako da na isti način može biti izvučeno vani, jednako je izloženo opasnosti da bude otpremljeno u Osmu sferu. Kao posljedica ove namjere Lucifera i Ahrimana ne naziru se ništa manji izgledi nego da se pusti da cjelokupna evolucija čovječanstva nestane u Osmoj sferi, tako da ta evolucija uzme drugačiji smjer.
To je, vidite, bila namjera Lucifera i Ahrimana od početka evolucije Zemlje — da puste cijelu tu evoluciju da nestane u Osmoj sferi. Stoga je bilo nužno da se stvori protumjera od onih duhova koji pripadaju hijerarhiji Duhova oblika. Vanjska protumjera koju su stvorili sastoji se u ovome: u "prostor", takoreći, Osme sfere, nešto je ubačeno što radi protiv te Osme sfere. Za predstaviti to korektno, Zemlju moramo pokazati ovdje, a Osmu sferu ovdje (vidi dijagram). Osma sfera pripada našoj fizičkoj Zemlji u naznačenom smislu. Mi smo svuda okruženi imaginacijama u koje je namjera da mineralna materijalnost stalno bude uvlačena. Tamo leži razlog za žrtvu koju je napravio Jahve ili Jehova — taloženje supstance daleko gušće od drugih mineraliziranih supstanci.
To je utemeljeno od Jahve kao Mjesec, kao sredstvo uravnoteženja. To je bila supstanca ekstremne gustoće — i ta gustoća je od Sinnetta opisana kao supstanca daleko gušćeg fizičko-mineralnog karaktera nego što postoji bilo gdje na Zemlji. Stoga je Lucifer i Ahriman ne mogu razgraditi u njihov svijet imaginacija. I tako ovaj Mjesec kruži okolo kao kugla guste tvari, čvrsta, gusta, neuništiva. Ako dovoljno pažljivo čitate naći ćete da se opisi Mjeseca čak i dani od fizičara podudaraju s tim. Sve što je bilo dostupno na Zemlji bilo je izvučeno i tamo smješteno da bi tamo bilo dovoljno fizičke tvari koju se ne može otrgnuti. Kada pogledamo Mjesec, tamo u univerzumu vidimo supstancu daleko snažnije mineraliziranu, daleko fizički gušću, nego što postoji bilo gdje na Zemlji. Jahve ili Jehova, dakle, mora se gledati kao Biće koje je čak i u fizičkoj domeni osiguralo da sva materijalnost ne može biti izvučena od Lucifera i Ahrimana. I zatim, u pravo vrijeme, jednaka brižnost će se poduzeti od istog Duha da Mjesec ponovno uđe u Zemlju kada je Zemlja dovoljno jaka da ga primi, kada je opasnost izbjegnuta razvojem koji se u međuvremenu dogodio.
To vrijedi za vanjsku, fizičko-mineralnu domenu. Ali i u domeni ljudi također bilo je nužno kreirati protutežu namjeri koja je ciljala na ljudsku glavu. Baš kao što je u vanjskom svijetu materijalnost morala biti zgusnuta da je Lucifer i Ahriman ne bi mogli razgraditi njihovom alkemijom, tako je i ljudskom biću nešto trebalo biti postavljeno nasuprot organu koji najlakše može biti napadnut od Lucifera i Ahrimana. Jahve se stoga morao pobrinuti, baš kao što je to uradio s obzirom na mineralnu domenu, da ne može sve podleći napadima Lucifera i Ahrimana.
Trebalo se pobrinuti da u čovjeku sve što proizlazi od glave ne može postati plijen Lucifera i Ahrimana; da ne ovisi sve o aktivnosti glave i o aktivnosti prema vani usmjerenih osjetila, jer tada bi Lucifer i Ahriman bili pobjednici. Bilo je nužno da se u domeni zemaljskog života kreira protumjera, da u ljudskom biću bude nešto potpuno nezavisno od glave. I to je postignuto kroz djelovanje dobrih Duhova oblika, koji su u načelo nasljeđivanja na Zemlji usadili načelo Ljubavi. Odnosno, sada je u ljudskoj rasi aktivno nešto što je nezavisno od glave, što prelazi od generacije na generaciju i ima najdublje temelje u fizičkoj prirodi čovjeka.
Sve što je povezano s razmnožavanjem i s nasljeđivanjem, sve što je nezavisno od čovjeka u smislu da u to ne može prodrijeti s njegovim mišljenjem, sve što je dar Mjeseca na nebeskom svodu — to je, u čovjeku, ono što je proizašlo iz načela Ljubavi prožimajući proces razmnožavanja i nasljeđivanja. Otuda nasilna bitka koja ne prestaje kroz povijest, bitka vođena od Lucifera i Ahrimana protiv svega što dolazi iz ove domene. Lucifer i Ahriman žele čovjeka prisiliti na potpuni suverenitet glave, i putem glave upućuju njihove napade protiv svega što je čisto prirodna sklonost. Jer što god da je nasljedna supstanca na Zemlji ne može biti od njih otrgnuto. Ono što je Mjesec na nebesima, nasljeđivanje je u čovjeku dolje na Zemlji. Sve što je temeljeno na nasljeđivanju, sve što nije nabijeno mislima, što je intrinzično povezano s fizičkom prirodom — to je Jahve-princip. Jahve-princip razvija svoju najveću aktivnost gdje priroda radi kao priroda; tamo je Jahve u najvećoj mjeri izlio Ljubav što je njegovo prirodno svojstvo, da bi stvorio protutežu nedostatku ljubavi, pukoj mudrosti, Lucifera i Ahrimana.
Bilo bi nužno ići veoma temeljito u stvari nedavno predstavljene sa sasvim različitog stajališta, da bi se pokazalo kako su u Mjesecu i u procesu ljudskog nasljeđivanja, od Duhova oblika stvorene barikade protiv Lucifera i Ahrimana. Ako o ovim stvarima promislite dublje, naći ćete da je u danim naznakama sadržano nešto od ogromne važnosti.
Da bi sada došli do barem nekog razumijevanja, temi se mora pristupiti sa drugačijeg stajališta. Ako se sjećate što je u knjizi Tajna znanost kazano o evoluciji čovjeka kroz stupnjeve starog Saturn, starog Sunca i starog Mjeseca, uvidjeti ćete da u tim stupnjevima ne može biti ni govora o slobodi. U tim stupnjevima čovjek je okružen mrežom nužnosti. Da bi mogao biti zreo za slobodu, morala mu je biti pripojena mineralna priroda; morao je postati biće prožeto mineralnim elementom. Stoga čovjek može biti podučen o slobodi jedino unutar zemaljsko-materijalnog svijeta.
To samo po sebi ima ogromno značenje za zemaljsko-materijalni svijet. Ono što čovječanstvo treba steći — slobodu volje — može se steći jedino tijekom evolucije Zemlje. Na stupnjevima Jupitera, Venere, i Vulkana čovjek će trebati tu slobodu volje. Stoga kada razmatramo pitanje slobode, mi smo u oblasti od ogromne važnosti; jer znamo da je Zemlja začetnik slobode upravo zato jer Zemlja impregnira čovjeka s fizičko-mineralnim elementom.
Iz ovoga ćete shvatiti da ono što proizlazi iz volje mora biti držano unutar oblasti Zemlje. Za treću sferu, drugu i prvu, nemoguće je primijeniti bilo što, što proizlazi iz načela slobode. Međutim težnja Lucifera i Ahrimana je povući slobodnu volju čovjeka, i što god da iz nje proizlazi, u Osmu sferu. To znači da je čovjek stalno izložen opasnosti da njegova slobodna volja bude istrgnuta od njega i od Lucifera i Ahrimana povučena u Osmu sferu.
To se događa ako je element slobodne volje transformiran, na primjer, u vizionarsku vidovitost. Kada je to slučaj, čovjek je već u Osmoj sferi. To je stvar o kojoj okultisti tako nerado govore, jer je to odvratna, strašna istina. U trenutku kada je slobodna volja transformirana u vizionarsku vidovitost, ono što se razvija u ljudskom biće postaje plijen Lucifera i Ahrimana. To je odmah zgrabljeno od njih i time odagnano od Zemlje. Iz ovoga možete vidjeti kako su, stavljanjem okova na slobodnu volju, stvorene utvare Osme sfere. Lucifer i Ahriman su stalno uključeni u okivanje čovjekove slobodne volje, i u prizivanje svakakvih stvari pred njime da bi se odcijepilo ono što radi iz takvih stvari i pustilo da to nestane u Osmoj sferi.
Kada se vidovitost u svakakvim različitim formama razvija kod naivnih, lakovjernih, praznovjernih ljudi, često je slučaj da je njihova slobodna volja žrtvovana. Lucifer to trenutno zgrabi, i dok ljudi zamišljaju da su imali doživljaj besmrtnosti, istina je da u njihovim vizijama vide dio, ili proizvod, njihovih duša koji je otrgnut i pripremljen za Osmu sferu.
Iz ovoga možete zamisliti kako je duboka bila briga onih koji su, kompromisno se složivši da putem medijumstva razne istine koje se tiču duhovnog svijeta treba pružiti javnosti, zatim našli da mediji vjeruju da su im se obraćali umrli. Međutim okultisti su tada znali da je ono što se događa između medija i živih ljudi to da struja slobodne volje prelazi u Osmu sferu. Umjesto da je formirana veza s vječnim, mediji su svjedočili upravo onom što je stalno nestajalo u Osmu sferu.
Iz ovoga ćete uvidjeti da Lucifer i Ahriman imaju strastvenu želju da što je moguće više donesu u Osmu sferu. Premda je Goethe miješao Lucifera i Ahrimana, ipak je ispravno opisao kako je duša otrgnuta iz kandža Mefista-Ahrimana! To bi bila najvrijednija nagrada za Lucifera i Ahrimana ako bi ikada uspjeli uhvatiti cijelu dušu za sebe; jer time bi takva duša nestala u Osmoj sferi i bila izgubljena za evoluciju Zemlje. Najveća pobjeda za Lucifera i Ahrimana bi bila ako bi jednog dana mogli potvrditi da su bezbrojni umrli prešli u njihovu sferu. To bi bila njihova najveća pobjeda. Štoviše postoji način da se to postigne. Lucifer i Ahriman mogu reći: ljudska bića žude da znaju nešto o životu između smrti i novog rođenja. Ako im, stoga, kažemo na uče nešto od umrlih, biti će zadovoljni i usmjeriti će osjećaje prema oblasti iz koje su im dane objave kao da dolaze od umrlih. Ako dakle želimo da srca i umovi ljudi budu vođeni prema Osmoj sferi, recimo im: govorimo vam nešto što dolazi od umrlih. Uhvatiti ćemo ljude tvrdeći im da su umrli u našoj domeni.
Ovaj đavolski plan — jer ovdje zaista imamo posla s vragom — od Lucifera i Ahrimana stupio je na snagu kada je okultistima došla težnja da nešto postignu preko medijumstva. Lucifer i Ahriman inspirirali su medije preko kojih su uredili cijelu stvar, da bi ljudi mogli biti vođeni u oblast gdje su navodno umrli govorili. Lucifer i Ahriman su potom mogli ščepati njihove duše. Okultisti su se uzbunili kada su vidjeli u kojem smjeru su stvari išle i međusobno se savjetovali kako to napustiti. Čak su i oni koji su pripadali lijevom krilu shvatili što se događa, i rekli su: napraviti ćemo nešto drugačije! Mogućnost se pokazala kroz pojavu izvanredne osobnosti, naime H. P. Blavatsky. Sada, nakon što je plan prozren i okultisti na Zemlji ga više nisu podržavali, Lucifer i Ahriman su morali nastaviti ka svom cilju na drugačiji način.
Materijalizam je došao na scenu prirodnim tijekom evolucije Zemlje. Stoga da bi se računalo s mineraliziranim procesom evolucije, bilo je nužno da čovjekova pažnja bude potpuno fokusirana na materijalne stvari. To je materijalizam čisto i jednostavno! Okultisti koji su imali vlastite posebne ciljeve, rekli su: Pa dobro, osloniti ćemo se na materijalizam. Ako, međutim, uzmemo materijalizam u njegovom čisto zemaljskom obliku, čovjek bi jednog dana preko mišljenja neizbježno otkrio da atomi ne postoje — tako to ne bi bilo vrlo plodno tlo. Ali ljudsko mišljenje se zasigurno može izopačiti ako se materijalizam napravi okultnim. Najbolji način za to je sferu koja je morala biti kreirana kao protumjera Osmoj sferi predstaviti kao samu Osmu sferu! Ako bi se ljude moglo dovesti da vjeruju da je materijalnost kreirana kao protuteža Osmoj sferi sama Osma sfera, to bi nadmašilo svaki zamislivi zemaljski materijalizam! I zemaljski materijalizam je zaista bio nadmašen u tvrdnji koju je dao Sinnett. Materijalizam je tamo izvezen u oblast okultizma; tamo okultizam postaje materijalizam. Ali prije ili kasnije čovjek bi bio dužan ovo otkriti. H. P. Blavatsky, koja je imala duboki uvid u ovu fazu evolucije Zemlje, naslućivala je nešto od onog što se događalo, nakon što je prozrela trikove čudne osobnosti o kojoj sam govorio na zadnjem predavanju, i rekla je sebi: To ne može tako dalje; to treba promijeniti! Ali to je rekla pod utjecajem indijskih okultista koji su pripadali lijevom krilu. Shvatila je da se stvari moraju promijeniti ali da treba napraviti nešto što nije lako detektirati. Da bi nešto kreirala sama što bi nadmašilo Sinnett-ovu tvrdnju, priklonila se prijedlozima indijskih okultista koji su je inspirirali. Ti okultisti, pristalice lijevog puta, nisu imali drugog cilja nego promociju njihovih vlastitih posebnih interesa — indijskih interesa. Na umu su imali nad cijelom Zemljom utemeljiti sustav mudrosti iz kojeg su Krist, i Jahve također, bili isključeni. Stoga je trebalo biti umetnuto nešto čime bi Krist i Jahve bili eliminirani.
Zatim je usvojena sljedeća metoda. Kazano je: Lucifer je uistinu veliki dobrotvor čovječanstva. (O Ahrimanu nije bilo spomena; toliko se malo znalo o njemu da je jedno ime korišteno za oboje.) Lucifer donosi ljudima sve što su stekli preko glave: znanost, umjetnost, ukratko, sav napredak. On je pravi Duh svijetla; ljudi se njega moraju držati. A Jahve — što je on napravio, zapravo? U čovjeku je utemeljio načelo fizičkog nasljeđivanja! On je Bog Mjeseca koji je uveo elemente koji se odnose na Mjesec. Otuda u Tajnoj doktrini izjava da se ljudi ne bi trebali držati Jahve, jer je on samo Bog materijalnosti, svih nižih, zemaljskih impulsa; pravi dobrotvor čovječanstva je Lucifer. To izbija kroz cijelu Tajnu doktrinu, i još je, k tomu, tako jasno navedeno. I tako je iz okultnih razloga H. P. Blavatsky bila na takav način pripremljena da postane mrzitelj Krista i Jahve. Jer u okultnoj domeni takva izjava znači upravo isto kao i Sinnett-ova izjava da je Mjesec Osma sfera.
Samo se preko znanja može pristupiti ovim stvarima — uistinu samo preko znanja. Stoga kada smo započeli s časopisom Lucifer-Gnoza, prvi članak je nužno bio na temu Lucifera, da bi on bio ispravno shvaćen, da bi bilo shvaćeno da utoliko što dovodi do aktivnosti glave, on je dobrotvor čovječanstva. Ali tamo mora biti i protuteža: Tamo mora biti Ljubav kao protuteža. To je izjavljeno u samoj prvoj rečenici časopisa, jer je u toj točci bilo bitno intervenirati.
Kao što vidite, stvari su bile složene. U osnovi, ono što se željelo postići preko H. P. Blavatsky bilo je da ljudi budu zavedeni u vjerovanje u Osmu sferu. Najlakše su mogli biti zavedeni u to vjerovanje tako da im je nešto pogrešno predstavljeno kao Osma sfera. Naravno, ljudi su bili vođeni u duhovni svijet, jer Tajna doktrina Blavatsky ima tu veliku vrlinu, da su kroz nju umovi ljudi bili usmjereni prema duhovnom svijetu. Međutim put koji je slijeđen bio je u skladu s posebnim interesima, ne s interesima evolucije čovječanstva općenito. Sve ove stvari treba imati strogo na umu da bi nam bilo jasno koji je zdrav put. Ne smijemo prihvatiti prazne riječi bez potvrde ako želimo imati izvorni okultizam; moramo biti riješeni stvari vidjeti jasno. Posebno u sadašnjem trenutku u našem razvoju bilo je za mene nužno da dam neke naznake o ovim stvarima, naznake koje se može u neko drugo vrijeme dopuniti stvarima još veće važnosti. Morao sam dati ove napomene jer, ako ih ispravno držite u vašim umovima, vidjeti ćete kako je naš brod bio upravljan od početka našeg pokreta — upravljan na takav način da su uzeti u obzir svi pogrešni putovi kojima se može ići i sve one stvari koje su bile prijetnja duhovnom razvoju čovječanstva.
Napomene o putu u duhovni svijet ne smiju se davati slijepo, iznad svega ne kao rezultat zanosnog fanatizma. Zato poticaj uvijek iznova treba biti napravljen među vama, moji dragi prijatelji, da je hitno potrebno da ne dopustite da budete nasamareni s onim što vodi u Osmu sferu. I ako je uvijek iznova rečeno da treba biti više opreza u domeni vizionarske vidovitosti, da valjanost treba pripisati jedino onoj vidovitosti koja, u vođenju u više svjetove, isključuje Lucifera i Ahrimana — onda će se vidjeti da sve što je u stanju dovesti dušu u Osmu sferu mora biti odbijeno. Ako se tendencija da se okuje slobodna volja i ostane u domeni vizionarske vidovitosti dokazuje stalno iznova, to je znak da je opozicija postavljena na put jasnim težnjama našeg Pokreta, zbog sklonosti da sputa slobodnu volju kod vizionarske vidovitosti.
Kako bi sretni neki ljudi bili ako bi samo mogli okovati slobodnu volju! To je bio simptom toga koliko je mnogo svojstava koja prevladavaju u drugim ovdje spominjanim pokretima bilo uvezeno u naš vlastiti Pokret. Niti od Blavatsky, niti od izvana, već su od samih naših članova stalno bila kršenja onog što je naš cilj za postići. Takva kršenja su bila i prave se jer su objave vizionarske vidovitosti dočekane s zanesenim čuđenjem! To je bio izraz izopačene ljubavi za Osmu sferu. Kada je ova ili ona osoba inzistirala: Dr. Steiner je rekao da tako i tako treba biti napravljeno, onda to znači da tako i tako osoba želi predati slobodnu volju stranom utjecaju, pustiti da ta volja bude određena, ne od samog sebe, već od nekog drugog; on želi da nekog drugog napravi odgovornim za ulijevanje spremnosti u fizički svijet da slobodna volja bude sputana. Kada god ljudi popuštaju fanatizmu umjesto da prave odluke kroz njihovu vlastitu moć prosudbe, pokazuju svoju sklonost prema Osmoj sferi. I sve što na taj način prelazi u Osmu sferu nestaje iz evolucije Zemlje, ne ide naprijed na pravi način s evolucijom Zemlje.
Došli smo do točke koja nas tjera da obratimo pažnju na te stvari — zato su one i iznesene. Došli smo do točke gdje moramo obratiti pažnju na iglu na vagi koja stalno oscilira između egzoternog i ezoternog. Načelo ezoterije promatrano među nama je da, u osnovi govoreći, okultni život u njegovoj stvarnosti ne može se izraziti pomoću riječi. Stvari su ponekad kazane u ezoternoj, a ponekad u egzoternoj formi, a one su, takoreći, dva različita dijalekta jednog neizrazivog jezika. I ako u njegovoj aroganciji čovjek želi zamijeniti egzoterno s ezoternim, zaboravlja da su to dva dijalekta neizrazivog jezika i da sve ovisi o tome kako može održavati ravnotežu između to dvoje. Ali ono što ostaje između to dvoje treba biti gledano kao neizrazivi jezik — uvijek ima nešto što se ne može direktno izraziti.
Ako su, kao u knjizi Tajna znanost, objavljene određene egzoterne stvari, treba se posvetiti pažnja da je u takvoj publikaciji sve dano na takav način da je unutar dohvata suvremene kulture koja prevladava u ne-okultnom svijetu vani. Kada je kazano da nešto treba ostati ezoterno, to jednostavno znači da treba ostati unutar kruga onih koji imaju udjela u svemu što je predstavljeno u sferi ezoterizma. Ako tu stvari krenu po zlu, ezoterno je preneseno u egzoteno i onda se uvijek suočava s opasnošću. To se događa kadgod je bilo što, što bi trebalo držati unutar ograničenog kruga preneseno u svijet tako da tamo nema mogućnosti da se to prati. ... Tijekom godina kojih smo pratili naša proučavanja znanosti duha težio sam razviti stvari na takav način da budu jasne svakome tko zaista uđe u njih i da su shvatljive čak i prije nego je stečena vidovitost. Bio sam na mukama da ne objavim ništa što ne može biti shvatljivo u svojoj vlastitoj domeni. Stoga slijedi da jedino oni koji su spremni vidjeti da ljudska bića prelaze u Osmu sferu mogu imati bilo kakvu valjanu primjedbu na ovaj duhovno znanstveni pokret. Kada sam objavio najdelikatnije činjenice o dva dječaka Isusa, opozicija se javila iz središta koje uopće ništa nije razumjelo i još polaže nadu u medijumstvo; dok onaj koji Bibliju proučava dovoljno duboko može dokučiti okolnosti koje potvrđuju izjavu o dva dječaka Isusa. Moramo dakle zauzeti stajalište na načelu da pažljivo slijedimo što je izneseno, ali da ne dopustimo da se kaže da je to među nama prihvaćeno iz vjerovanja autoritetu. Nikada se ne bi trebala čuti fraza da su istine prihvaćene jednostavno zato jer sam ih ja objavio! Ako bi kazali tako nešto počinili bi grijeh protiv istine. Ovo ili ono može se temeljiti na povjerenju; ali to nikada ne smije biti princip. Netko drugi možda može bolje utirati put; ali pravilo kojeg se svaki pojedinac treba držati je ovo: ne prihvatiti stvari po autoritetu, već ih staviti na kušnju.
Potvrda će se naći stavljanjem na kušnju. Kada god je riječ “povjerenje” korištena među nama to je bio opasan signal; to je bio znak da smo ušli u period kada nam prijeti opasnost. Stav koji je dosad prevladavao među nama mora nestati, jer znanost duha je temeljena, ne na autoritetu, već na znanju. Vrijeme za lako-ćemo u predstavljanju znanosti duha je završeno. Neprijatelji će svuda biti na osmatračnici i biti će dosta borbe; morati ćemo postati dorasli bitci, i kadgod se konfuzni um osjeća prisiljen baciti se u borbu to će posebno omogućiti silama koje rade protiv našeg duhovno znanstvenog pokreta da se razviju.
Ove stvari treba gledati kao da rezultiraju iz prirode same stvari. Morat ćemo odlučiti da ih sve uzmemo u obzir. Jer pokreti s određenom pristranošću nalaze prihvaćanje i sljedbenike jednostavno jer uvijek tu i tamo postoje grupe ljudskih bića čijim interesima odgovara jednostranost. Čovječanstvo se sastoji, zar ne, od grupa ljudskih bića. Ako se, sada, okultist prikači grupi, u njoj nalazi sredstvo potpore, ima uporište odakle može krenuti, jer mu ta grupa pomaže. Stoga svatko tko kreće od jednostranog, pristranog gledanja može u nekoj mjeri očekivati slaganje i dobru volju. Ali onaj tko kreće od same istine ima, u početku, samo čovječanstvo protiv njega. Istina mora osvojiti svoju domenu s potpunom nezainteresiranošću. Zato, u osnovi, ništa se ne mrzi više od istine, nepolirane istine. I tako može biti mnogo sljedbenika koji zapravo duboko u sebi njeguju mržnju. Nije čudo da se ta mržnja nekad probije kroz snagu koja gradi zid protiv nje — probije kroz tu snagu jer je mržnja toliko dugo akumulirana. Takva mržnja je daleko raširenija nego se misli i s njom se treba računati. Gdjegod se istina pokušava izjaviti, nastoji se da se transformira i preoblikuje na takav način da nekako može služiti suprotstavljene snage. I na razne težnje koje sada niču među nama treba gledati kao na napor da se izobliči istina kako je ovdje predstavljena i primjeni je se u drugačijem smislu. Najelegantniji način za to je da se proglasi: samo učenje je dobro, učitelj — ništavan. Učenje je ukradeno od učitelja i napravljen je napor da se primjeni za neke druge ciljeve. — Ono što bi Lucifer i Ahriman voljeli napraviti je uzeti mudrost bogova, sukno i škare, i premjestiti je u Osmu sferu.
Težnje kakve sam spominjao usmjerene su da društvo u kojem sloboda može prevladati, promjene u društvo robova. To je metoda koja može služiti Ahrimanu, jer on se postavlja da takve aktivnosti iskoristi za sebe. — Ovo je više ezoterna strana stvari, koju sada također s nužnom ozbiljnošću moramo razmotriti s egzoternog aspekta —u drugom dijalektu.
Molio bih vas da ne izgubite iz vida da stojimo na ključnoj točci razvoja naše znanosti duha.
Napomene
Pošto literatura koja sadrži mnogo direktnih potvrda o onom što je kazao dr. Steiner nije uvijek dostupna i može čitateljima ovih predavanja biti nepoznata, slijedeće napomene i citati mogu biti korisni.
(1) Široki optjecaj Sinnett-ova Ezoternog budizma naznačuje činjenica da je već godine 1884 (to jest, samo godinu nakon objavljivanja) već bio u trećem izdanju. Bilo je ukupno osam izdanja.
(2) “Osma sfera”: U Tajnoj doktrini, tom I, strana 186, Sinnett-ova izjava da je Osma sfera Mjesec kritizirana je od Madame Blavatsky koja kaže, ipak, da se treba nadati da će "pogrešna" shvaćanja od kojih je ovo jedno biti ispravljena u kasnijim izdanjima knjige. Ona očito upućuje na prvo izdanje, kao što je i C. J. Harrison u njegovoj izjavi sadržanoj u The Transcendental Universe (vidi napomenu ispod). U trećem izdanju Ezoternog budizma, međutim, odgovarajući pasus je identičan s onim u osmom izdanju, i iako se konkretno ne navodi Mjesec, impliciran je tako konkretno da se zaista ništa ne može učiniti putem ispravka.
Pasus u Ezoternom budizmu ide ovako (Strane 104 i 105, treće izdanje, također osmo izdanje, strane 117 i 118):
“Kamaloka može biti permanentno nastanjena astralnim bićima, elementalima, ali može biti samo pretkomora nekom drugom stanju ljudskih bića. U zamišljenom slučaju, preživjela osobnost je odmah povučena u struju njenih budućih sudbina, a to nema nikakve veze s zemljinom atmosferom ili s devahanom, već s onom ‘Osmom sferom’ koja se povremeno spominje u starijim okultnim spisima. Običnom čitatelju je bilo neshvatljivo dosada zašto je nazvana ‘Osma sfera’ ali iz odgovora, sada danog po prvi puta, o sedmerostrukoj konstituciji našeg planetarnog sustava, značenje će biti dovoljno jasno. ... Lako će se pogoditi da jedina sfera povezana s našim planetarnim nizom, koja je niža na skali nego naša vlastita, imajući duh na vrhu a materiju na dnu, mora biti ne manje vidljiva oku nego je to sama Zemlja, i pošto su dužnosti koje ta sfera mora izvršiti u našem planetarnom sustavu neposredno povezane s Zemljom, u zagonetki Osme sfere nije ostalo mnogo misterije, kao ni o mjestu na nebu na kojem se može potražiti. ...”
Zanimljivije reference će se naći u Transcedentalnom univerzumu C. J. Harrisona (knjiga koja sadrži predavanja koja je dao godine 1893 prije “Društva Berean” koje je bilo “udruženje studenata teoretskog okultizma”.) Slijedeći izvadak je uzet sa stranica 1o8, 109:
“... Moja dužnost će biti objasniti, najbolje što mogu, određene činjenice povezane s misterijem poznatim kao misterij Osme sfere. ... Sada sam dosta svjestan da ima mnogo okultista koji kažu da tu stvar uopće ne treba iznositi pred javnost, i predmet tog navedenog imena, ... Kao odgovor tim osobama moram reći da ne kršim nikakav zavjet, i ne narušavam nikakvo povjerenje. Ta predavanja su oglašena u javnim časopisima, i svi koji žele prisustvovati su dobrodošli. Žao mi je što moram drugačije od mnogih osoba, za koje imam najviši respekt, o tome da li jesu ili nisu vremena zrela za spominjanje ovih stvari. One su spomenute — razborito ili nepromišljeno — i poznate su svima koji se zanimaju za Teozofski pokret ... Međutim, prva osoba, koja je oskrvnavila misterije (čak nesvjesno) bio je g. Sinnett, autor Ezoternog budizma, knjige koja je napravila značajnu senzaciju kada je izašla, ali koja ne sadrži ništa novo što je istinito, i ništa istinito što je novo. Kako je on bio prvi koji je objavio informaciju da postoji "Osma sfera" i misteriju povezanu s njom o čemu je neznalica, jednako dobro bi bilo reći da su obje te tvrdnje istinite. Ali kada nastavlja govoreći da je Osma sfera Mjesec, on izjavljuje jednu od onih poluistina koje su više zabluda nego laž ...
Čitatelji Ezoternog budizma će se sjetiti da je tamo kazano da čovjek evoluira na sedam planeta; troje od njih (uključujući Zemlju) su vidljivi, a ostala četiri sastoje se materije previše ublažene da bi bili vidljivi. Također i da postoji osmi planet, Mjesec, u kojem materija “ističe sebe” još snažnije nego na Zemlji. Veću zabludu od toga nije moguće zamisliti. Madame Blavatsky, koja je dobro znala da će ovakva stvar prije ili poslije sigurno biti otkrivena, u njenoj je Tajnoj doktrini ispravila neke od grešaka, ali kako nije odabrana da rasvijetli bilo koji dio misterije osim onih koji su odgovarali njenom cilju, i kako je štoviše, lišena literarnih darova njenog učenika, njeno učenje o sedam planeta i Osmoj sferi biti će "kavijar za generala", koji će nastaviti gledati objašnjenje Mr. Sinnett-a kao izvorni “Ezoterni budizam” ...”
(3) Na predavanju II, Dr. Steiner referira na ”okultno utamničenje” kojem je H. P. Blavatsky bila podvrgnuta. Također na to referira na predavanju 5 ciklusa Stvari sadašnjosti i prošlosti u duhu čovjeka.
Slijedeće je citirano iz Harrisonova Transcedentalnog univerzuma, strana 36:
“... Što je okultno ‘utamničenje’, i zašto je naneseno Madame Blavatsky?
Postoji izvjesna operacija ceremonijalne magije pomoću koje se oko osobe koja je postala opasna može izgraditi zid psihičkih utjecaja, koji ima učinak da paralizira više aktivnosti, i proizvodeći ono što se naziva ‘odbacivanje napora’, a rezultat je vrsta duhovnog spavanja karakteriziranog fantastičnim vizijama. Za tom se operacijom rijetko poseže čak i od bratstva s ljevice, i u slučaju Madame Blavatsky nije bila odobrena od gotovo svih europskih okultista. Samo na američkim bratstvima leži odgovornost za ono što se otada dogodilo. ...”
Pošto literatura koja sadrži mnogo direktnih potvrda o onom što je kazao dr. Steiner nije uvijek dostupna i može čitateljima ovih predavanja biti nepoznata, slijedeće napomene i citati mogu biti korisni.
(1) Široki optjecaj Sinnett-ova Ezoternog budizma naznačuje činjenica da je već godine 1884 (to jest, samo godinu nakon objavljivanja) već bio u trećem izdanju. Bilo je ukupno osam izdanja.
(2) “Osma sfera”: U Tajnoj doktrini, tom I, strana 186, Sinnett-ova izjava da je Osma sfera Mjesec kritizirana je od Madame Blavatsky koja kaže, ipak, da se treba nadati da će "pogrešna" shvaćanja od kojih je ovo jedno biti ispravljena u kasnijim izdanjima knjige. Ona očito upućuje na prvo izdanje, kao što je i C. J. Harrison u njegovoj izjavi sadržanoj u The Transcendental Universe (vidi napomenu ispod). U trećem izdanju Ezoternog budizma, međutim, odgovarajući pasus je identičan s onim u osmom izdanju, i iako se konkretno ne navodi Mjesec, impliciran je tako konkretno da se zaista ništa ne može učiniti putem ispravka.
Pasus u Ezoternom budizmu ide ovako (Strane 104 i 105, treće izdanje, također osmo izdanje, strane 117 i 118):
“Kamaloka može biti permanentno nastanjena astralnim bićima, elementalima, ali može biti samo pretkomora nekom drugom stanju ljudskih bića. U zamišljenom slučaju, preživjela osobnost je odmah povučena u struju njenih budućih sudbina, a to nema nikakve veze s zemljinom atmosferom ili s devahanom, već s onom ‘Osmom sferom’ koja se povremeno spominje u starijim okultnim spisima. Običnom čitatelju je bilo neshvatljivo dosada zašto je nazvana ‘Osma sfera’ ali iz odgovora, sada danog po prvi puta, o sedmerostrukoj konstituciji našeg planetarnog sustava, značenje će biti dovoljno jasno. ... Lako će se pogoditi da jedina sfera povezana s našim planetarnim nizom, koja je niža na skali nego naša vlastita, imajući duh na vrhu a materiju na dnu, mora biti ne manje vidljiva oku nego je to sama Zemlja, i pošto su dužnosti koje ta sfera mora izvršiti u našem planetarnom sustavu neposredno povezane s Zemljom, u zagonetki Osme sfere nije ostalo mnogo misterije, kao ni o mjestu na nebu na kojem se može potražiti. ...”
Zanimljivije reference će se naći u Transcedentalnom univerzumu C. J. Harrisona (knjiga koja sadrži predavanja koja je dao godine 1893 prije “Društva Berean” koje je bilo “udruženje studenata teoretskog okultizma”.) Slijedeći izvadak je uzet sa stranica 1o8, 109:
“... Moja dužnost će biti objasniti, najbolje što mogu, određene činjenice povezane s misterijem poznatim kao misterij Osme sfere. ... Sada sam dosta svjestan da ima mnogo okultista koji kažu da tu stvar uopće ne treba iznositi pred javnost, i predmet tog navedenog imena, ... Kao odgovor tim osobama moram reći da ne kršim nikakav zavjet, i ne narušavam nikakvo povjerenje. Ta predavanja su oglašena u javnim časopisima, i svi koji žele prisustvovati su dobrodošli. Žao mi je što moram drugačije od mnogih osoba, za koje imam najviši respekt, o tome da li jesu ili nisu vremena zrela za spominjanje ovih stvari. One su spomenute — razborito ili nepromišljeno — i poznate su svima koji se zanimaju za Teozofski pokret ... Međutim, prva osoba, koja je oskrvnavila misterije (čak nesvjesno) bio je g. Sinnett, autor Ezoternog budizma, knjige koja je napravila značajnu senzaciju kada je izašla, ali koja ne sadrži ništa novo što je istinito, i ništa istinito što je novo. Kako je on bio prvi koji je objavio informaciju da postoji "Osma sfera" i misteriju povezanu s njom o čemu je neznalica, jednako dobro bi bilo reći da su obje te tvrdnje istinite. Ali kada nastavlja govoreći da je Osma sfera Mjesec, on izjavljuje jednu od onih poluistina koje su više zabluda nego laž ...
Čitatelji Ezoternog budizma će se sjetiti da je tamo kazano da čovjek evoluira na sedam planeta; troje od njih (uključujući Zemlju) su vidljivi, a ostala četiri sastoje se materije previše ublažene da bi bili vidljivi. Također i da postoji osmi planet, Mjesec, u kojem materija “ističe sebe” još snažnije nego na Zemlji. Veću zabludu od toga nije moguće zamisliti. Madame Blavatsky, koja je dobro znala da će ovakva stvar prije ili poslije sigurno biti otkrivena, u njenoj je Tajnoj doktrini ispravila neke od grešaka, ali kako nije odabrana da rasvijetli bilo koji dio misterije osim onih koji su odgovarali njenom cilju, i kako je štoviše, lišena literarnih darova njenog učenika, njeno učenje o sedam planeta i Osmoj sferi biti će "kavijar za generala", koji će nastaviti gledati objašnjenje Mr. Sinnett-a kao izvorni “Ezoterni budizam” ...”
(3) Na predavanju II, Dr. Steiner referira na ”okultno utamničenje” kojem je H. P. Blavatsky bila podvrgnuta. Također na to referira na predavanju 5 ciklusa Stvari sadašnjosti i prošlosti u duhu čovjeka.
Slijedeće je citirano iz Harrisonova Transcedentalnog univerzuma, strana 36:
“... Što je okultno ‘utamničenje’, i zašto je naneseno Madame Blavatsky?
Postoji izvjesna operacija ceremonijalne magije pomoću koje se oko osobe koja je postala opasna može izgraditi zid psihičkih utjecaja, koji ima učinak da paralizira više aktivnosti, i proizvodeći ono što se naziva ‘odbacivanje napora’, a rezultat je vrsta duhovnog spavanja karakteriziranog fantastičnim vizijama. Za tom se operacijom rijetko poseže čak i od bratstva s ljevice, i u slučaju Madame Blavatsky nije bila odobrena od gotovo svih europskih okultista. Samo na američkim bratstvima leži odgovornost za ono što se otada dogodilo. ...”